Godine 1985. u Holivudu je snimljen singl “We Are the World”, objavljeno je postojanje ozonske rupe, a sovjetski skakač motkom Sergej Bubka upisao se u istoriju sporta skokom od šest metara.Iste godine u Nišu sam rođena i ja.
Od najranijeg detinjstva pokazujem izraženije interesovanje za fizičku aktivnost, a kasnije i privrženost fizičkom vežbanju. Nakon srednje škole, završavam kurs za trenera na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja i tako dobijam priliku da radim ono što najviše volim: da budem instruktor aerobika. Već deset godina držim kondiciono-funkcionalne treninge u studiju Bodyline, gde ohrabrujem različite generacije žena da posvete više nege i vremena svom telu. Kao kondicioni trener, radila sam u FK Mašinac i Kmf Wintersport tokom 2018. godine. Ovo iskustvo doprinelo je da moj program vežbanja dobije na disciplinovanosti, usmerenosti i snazi.
U poslednjih godinu dana bavim se aktivno i atletikom, Trčim discipline na 5000 i 10.000 metara, što upotpunjuje moju fizičku praksu. Ljubav prema trčanju prvi put mi se javila kada sam gledala Oliveru Jevtić na Olimpijskim igrama 2002. godine. Iako sam sebe smatrala antitalentom za trčanje, upornost i strast su me dovele do nivoa kakav nekad nisam mogla ni da zamislim. Međutim, još nisam stigla na svoj cilj. Zato ceo svoj život, sve svoje poslove i interesovanja vidim kao jednu beskonačnu stazu na kojoj je izvesno samo jedno: nema odustajanja i predaje! Trčanje mi pomaže da ostvarujem viši mentalni kapacitet, oslobađa me strahova i preteranih sumnji, daje mi osećaj lakoće i poleta posle savladanih izazova. Najveći benefit trčanja upravo vidim u psihološkom – da me probudi iznutra, da bi se to potom odrazilo i na spoljni plan. Krize koje nastaju tokom dugog i napornog trčanja bivaju prevaziđene snagom volje, što nam pokazuje kako da naše telo sledi odluke koje u glavi jasno donosimo. Sve ove uvide nastojim da prenesem na sve koje treniram i da ih inspirišem ličnim primerom nekoga ko danas istrči 10.000 metara, a ranije je putanja od hiljadu bila “nemoguća misija”.
U slobodno vreme treniram boks. Učenje o boksu takođe utiče na razvoj mene kao instruktora i moje filozofije vežbanja, koja se može sažeti u jednu rečenicu: ne talenat – istrajnost je ono što nas dovodi do rezultata. Smatram da svakodnevno ulaganje u sebe, svoje zdravlje i svoj izgled, makar bilo minimalno, ukoliko ima kontinuitet, imaće i postignuće.
Vežbati hiljadu dana je disciplina, vežbati deset hiljada dana je doterivanje. (Mijamoto Musaši)