Novo u RCN
HIGHLANDER Stara planina – avantura života koju svako...
Rim grad odjeka, grad iluzije i  grad čeznje
JA TO MOGU: Trka koja inspiriše!
IRONMAN 70.3 BELGRADE – Sve je moguće
Vinska trka: Spoj sporta, prirode i tradicije u...
… TA LUDA I NEREALNA KONVERZACIJA
RCN SUMMER CHALLENGE 2024
Triatlon je način života
Državno prvenstvo u disciplini planinski treking
Sad sam triatlonka
Korisnički portal
Running Club Niš
  • Početna
  • O nama
  • All In One 6
  • RCN Winter Challenge
  • Blog
  • Treninzi
    • Kalendar klupskih treninga i trka
  • Članstvo
    • Pristupnica
  • Kontakt
Running

4. Beogradski polumaraton

by Miloš Đorić December 19, 2023
written by Miloš Đorić

Trka kroz srce Beograda

Pod hladnim nebom Beograda, na početku zime, održan je jedan od uzbudljivijih sportskih događaja – Beogradski polumaraton. Hladno vreme koje je prekrilo grad nije sprečilo trkače, a među njima i članove RCN Mirku, Anu, Dareta i Djoleta, da izađu na liniju starta.

Iako je jutro je bilo hladno, uzbuđenje i adrenalin u zraku nisu dali da se to oseti. Na startu gomila trkača u toploj odeći delovala je kao talas entuzijazma spremnog da osvoji grad. Među tim trkačima bila je i Mirka, koja se sa smeškom na licu spremala za svoj prvi polumaraton.

Staza je bila valovita i izazovna, koje se mnogo iskusniji učesnici plaše. Prolazeći kroz različite delove grada, doživljavali smo različite aspekte Beograda, stare i nove delove grada, mostove, bulevare, parkove… Atmosfera je bila zarazna, a podrška gledalaca i prolaznika dodatno je podizala duh trkača.

Moje oči su bile usmerene ka Mirki. Bila je fokusirana, ali s osmehom koji je izražavao kombinaciju uzbuđenja, sraha i izazova. S vremena na vreme, kroz priču pokušavao sam da joj skrenem misli sa same trke i poteškoća koje nosi.

Poslednji kilometri bili su najteži, ali Mirka nije gubila motivaciju, čak ju je dobijala sve više. Podrška drugih trkača, uzbuđenje koje je nosilo sve učesnike, i konačno, vidik cilja, dali su joj snage za poslednji napor.

Na kraju staze, dok je Mirka prelazila ciljnu liniju sa osmehom na licu, cela scena postala je njen trenutak trijumfa. Mirka je ostvarila svoj cilj, završila je svoj prvi polumaraton i Beograd ju je pozdravio aplauzom i ovacijama.

Beogradski polumaraton iza sebe je ostavio nezaboravan doživljaj. Hladnoća, sneg, valovita staza – sve to postalo je deo priče koju su ispisali hrabri trkači. Ali najvažniji deo priče je Mirka, koja je uz podršku prešla put od početnika do polumaratonskog trkača.

Ova trka nije samo sportski događaj, to je priča o zajedništvu, ohrabrenju i volji. Beogradski polumaraton je postao više od trke – postao je deo duha grada, deo priče koja se prepričava sa osmehom i ponosom. I dok se sneg lagano spuštao na trofeje i medalje, Beograd je još jednom pokazao svoju snagu i lepotu kroz sportski duh koji nikada ne jenjava.

December 19, 2023 0 comments
5 FacebookTwitterPinterestEmail
Triatlon

Coinis No Limits Triathlon

by Miloš Đorić November 24, 2023
written by Miloš Đorić

Triatlon klub ”Podgorica”, uz kompaniju “Coinis” koja je glavni i generalni sponzor ovog projekta, organizovao je 29. aprila triatlon u poludugoj distanci. Na startu su se našli najbolji takmičari iz zemlje i regiona, kao i renomirani profesionalni takmičari iz Evrope.

No Limits Triathlon ističe se svojom važnošću, budući da je prva trka na Balkanu sa statusom PTO World rankings event, čiji rezultati profesionalnih takmičara doprinose njihovoj poziciji na svetskoj rang listi.

Ovaj prestižni događaj privukao je najbolje takmičare iz regiona i Evrope.

Triatlon, olimpijski sport koji kombinuje plivanje, biciklizam i trčanje u tom redosledu, odvijao se u prekrasnom ambijentu Skadarskog jezera i Glavnog grada. Tokom prvomajskih praznika. 

Staza je osmišljena tako da bude jedna od najbržih u Evropi, što je čini savršenom za postavljanje ličnih rekorda, ali i za one koji po prvi put žele da se oprobaju na ovoj distanci. Plivanje se odvijalo u Nacionalnom parku Skadarsko Jezero, biciklistička ruta od jezera do Podgorice, dok se trčanje odvijalo u srcu grada, sa glavnim dešavanjima na Trgu nezavisnosti.

U okviru ovog spektakularnog događaja, dan pre održana je dečja trka, za mališane uzrasta do 12 godina.

Ove godine, za trku se prijavilo 170 takmičara iz 23 države, od kojih je njih 128 uspješno došlo do cilja. 

Članovi RCN triatlon tima Đorđe Anđelković i Milan Micković uspešno su završili trku i postavili svoje nove najbolje lične rezultate.

Trka za svaku preporuku. Odlicna staza, još bolja organizacija! Vidimo se i dogodine!

November 24, 2023 0 comments
1 FacebookTwitterPinterestEmail
Running

36. Beogradski maraton

by Miloš Đorić November 24, 2023
written by Miloš Đorić

U nedelju, 23. aprila 2023, održan je 36. Beogradski maraton u organizaciji preduzeća „Beogradski maraton d.o.o“ i pod pokroviteljstvom Grada Beograda.

Startovalo se u 9.00, a vremenski limit događaja bio je šest sati. Slogan ovogodišnjeg maratona je „Uvek više“.

Ovaj maraton oborio je rekord u Srbiji po masovnosti sa preko 10000 takmičara na distancama 

  • maraton (42,2 km)
  • polumaraton (21,1 km)
  • trka na 10 km,
  • trka zadovoljstva (2,3 km) i
  • štafetni polumaraton.

I ovoga puta veliki broj članova RCN-a uzeo su učešće na trci. Milan M, Peca, Djole, Vojimirka i Ana overili su 42.2km dok su se Slobodan, Ivana i Milan A. postarali za distancu od 21.1km. Za ovu priliku i  javljanje izvdojićemo informaciju da su klupske stranice kluba ispisale dve dame presavši po prvi put liniju cilja maratona na 42.2km. sve čestitke Ani i Vojimirki na postignutom uspehu! 

Prepuštamo vas njihovom putovanju…

Vojimirka Grujić

Trčanje je u meni spojilo telo i um. Takodje,trčanje mi pomaže da se rasteretim i napunim energijom za svakodnevne životne zadatke.Svako ko se upusti u trkački svet shvati koli nam to donosi nova prijateljstva i iskustva kao i pozitivne energije.

Moja priča počinje od prošlog Beogradskog maratona gde sam istrčala svoj prvi polumaraton iz laganog treninga od 3-4 puta nedeljno od po 10 km i naravno, pamtim ga kao predivno iskustvo .Trčanje mi unosi pozitivnost u svakodnevnom životu i čini da se osetim snažnom. Tako da su usledile nove trke i nova iskustva koja su uvek najlepši deo trkačkih priča.

Nakon istrčanih 7 polumaratona i jedne trejl trke, došao je novi izazov a to je moj prvi maraton i moje učestovanje na Beogradskom maratonu 2023. Maraton je trka sa samim sobom i pobeda samog sebe .Svaka trka je teška ali ovog puta sam morala da dan svoj maksimum i gde sam morala da sebi zadam tadatak-istrčati kilometar po kilometar i uživati u samoj trci od početka do tih 42km .U svoj glavi kažem da moram biti jaka, sigurna u sebe i dovoljno jako želeti cilj. Trenutak kada prolazite kroz cilj je neverovatan i tada zaboravite sve one krize u toku trke, kao i da uživate u trenutku.

Uvek slušajte svoje telo, ono će ti reći šta i kada mu je potrebno. Možemo UVEK VIŠE!!

Ana Lilić

Avantura zvana maraton počela je početkom 2023 godine. Nakon istrčanih četiri polumaratona odlučila sam se da se oprobam i u disciplini zvanoj maraton. Na nagovor prijatelja, takođe trkača, u kalendaru sam zabeležila 23. april kao važan datum. Iako važi za jednu od težih trka, odlučila sam da svoju prvu trku na 42 kilometara istrčim u našem glavnom gradu. Tog dana se održavao 36. Beogratski maraton. 

Po lepom i sunčanom danu, u devet sati ujutru, više od 10.000 trkača čekalo je znak za početak trke. Pošto sam prvi put trčala maraton, nije mi bilo presudno vreme za koje ću završiti maraton već uživanje u svakom pređenom kilometru. Nakon pređenih 19 kilometara, ispred Brankovog mosta, došlo je do razdvajanja grupe ljudi koji trče polumaraton i maraton. Marotonci su nastavili svoj trk preko Novog Beograda i Zemuna.

Lično, trka je u nekim momentima bila prilično teška, najviše psihički. Na 35-36-tom kilometru se javljaju i prvi bolovi u mišićima, ali o odustajanju nisam ni pomišljala, znala sam da mi nije ostalo još mnogo do cilja. Dolazak do Zelenog venca bio je znak da ću definitivno uspeti da završim uspešno svoj prvi maraton. Možda najbolji opis svog iskustva sa prvog maratona je činjenica da sam se već prijavila za naredni maraton u oktobru mesecu.

Trka je bila odlično organizovana. Sve pohvale volonterima, partnerima Beogradskog maratona kao i sponzorima na pomoći u toku trke i dobroj energiji. Takođe, velike pohvale za ljude koji su radili na organizaciji jednog ovakvog događaja.

November 24, 2023 0 comments
1 FacebookTwitterPinterestEmail
Running

8. GENERALI Kruševački polumaraton

by Miloš Đorić November 24, 2023
written by Miloš Đorić

Nakon više odlaganja prouzrokovanih pandemijom korona virusa, konačno je 25. septembra 2021. održan 8. GENERALI Kruševački polumaraton.

Pored polumaratonske trke, realizovane su i takmičarske trke na 5 i 10 km, kao i dve revijalne – trka zadovoljstva i trka “Dečji osmeh”. Pobednik polumaratona u muškoj konkurenciji je Velimir Bojović, a u ženskoj Danijela Jurošević, oboje iz Beograda. Prva mesta u trkama na 10 kilometara osvojili su Đuro Borbelj iz Apatina i Hristina Jovanovska iz Skoplja, a u trci na 5 kilometara pobedu su odneli Branislav Stepanov iz Bečeja i Aleksandra Stojanović iz Vrnjačke Banje.

Pomenuta odlaganja, preporuke Kriznog štaba i zgusnut jesenji raspored uličnih trka doprineli su nešto manjem broju učesnika na startu, pogotovu iz inostranstva. Boje našeg kluba branili su Miloš Dejanović, Mališa Jovanović i Nemanja Petrović. Nekima je Kruševački polumaraton poslužio kao rastrčavanje nakon prošlonedeljnih takmičenja, nekima kao provera trenutnih mogućnosti, a nekima kao priprema za predstojeće trke. Ipak, temeperatura od 28 stepeni na startu, zakazanom u 11 časova, bila je previsoka za ovo doba godine, te je pokvarila planove za bolje rezultate.

Mališa Jovanović ističe da je ovu trku odradio u sklopu priprema za skopski maraton. Utisak mu je ostavila dobra i ravna staza, koja omogućava postizanja najboljih ličnih vremena. Naglašava da su prateći program, kao i bogata okrepa na stazi i naročito na cilju popravili utisak događaja koji, ako ništa drugo, zbog blizine “carskog grada”, treba uvrstiti u kalendar za 2022.

Utisci naših članova:

Miloš Dejanović:

Četvrtak uveče sedim u kafani “Etno” sa društvom u opuštenoj atmosferi. 

S obzirom na to da sam još uvek bio u „recovery modu“ nakon svog prvog sprint triatlona na Vlasini, poslednje o čemu sam razmišljao bila je neka trka u narednom periodu. Međutim, odmah nakon ponoći, stiže mejl: „Paket za Kruševački maraton možete podići na dan trke…“ Motam film i razmišljam kada sam se uopšte prijavio, da li me neko prijavio, kako da idem kada sam uglavnom plivao i vozio bajs… Od Vlasine do danas ne znam da li bih mogao 10 pretrčanih kilometara da saberem. 

I dok je moja pamet prebirala po memoriji, nabrajala racionalne razloge i opravdanja da se izbegne polumaraton koji će biti za manje od 36 sati na već iscrpljen i još manje pripremljen organizam, srce je reklo – idemo!

Brzom proverom u RCN viber grupi saznajem da nisam jedini i da smo grupno prijavili maraton pre više od godinu dana. Mališa i ja se organizujemo da idemo zajedno i brzo se konsultujemo oko opreme i ostalih potrepština da nešto ne bismo zaboravili.

Stižemo u Kruševac pre većine takmičara, uzimamo pakete i vidimo da će dan biti prelep za trku. Blago zagrevanje pred sam start, takmičari su se već okupili i čeka se samo signal da krenemo. Dok čekamo, u sebi ponavljam da mi je cilj da završim i da držim svoj tempo, odnosno da ne dozvolim da me trka na početku ponese. 

Start trke i sve ide po planu. Odlična atmosfera i uzbuđenje na samom startu, ali i kontrola pejsa, što mi je prioritet u ovom momentu. Ravna staza ide centrom grada, zatim kruži preko naselja Rasadnik i nazad opet do centra, gde završavam prvi od četiri kruga onako kako sam i planirao – snažno i u mom ritmu. Lepo vreme kojem smo se radovali jutros polako prelazi u vrućinu, a temperatura nastavlja da raste. Nekih 20-30 otkucaja više nego što sam očekivao za tempo kojim trčim. Odlučujem da na svakoj od tri okrepne stanice uzmem par gutljaja vode kako bih održao dobru hidraciju i izdržao sve veću vrućinu. 

Drugi krug, što je oko 10,5 km, završavam isto kao i prvi, snažno i u svom ritmu, i naravno već vidim da ću tako i treći, što mi ostavlja mogućnost da poslednji odradim makar i iz inata. Produžavam do naredne okrepne stanice koja je nekih 500 metara od ček-pointa, uzimam malo vode i limuna, nastavljam i negde oko jedanaestog kilometara „udaram“ u čuveni “nevidljivi zid“.

Znam da se nisam spremao za ovu trku, da sam već došao iscrpljen, ali do pre dva minuta je sve delovalo da je pod kontrolom. Vadim gel iz torbice u nadi da će me povratiti, ali je tempo sve sporiji i polako prelazim u walk-run mod. Da nevolja ne ide sama potvrđuje i bol uz kičmeni stub koji se javlja, isti onaj koji sam već preživeo na Vlasini…

Menjam strategiju, sada minut trčim, minut hodam, zatim pokušavam da pojačam tempo u onoj minuti kada trčim, pokušavam da produžim na dva minuta, ali iako već prevazilazim umor i vraćam se u trku, iako me bodre drugi trkači, publika, trubači, bubnjari, pa čak i jedan policajac kome se na licu vidi da bi radije sada pecao na nekoj reci, bol u leđima ipak ne posustaje. Pri trećem prolasku kroz ček-point, iz rukava vadim i svoj poslednji plan „preživi da bi se borio narednog dana“. Kako bi moj Ilija rekao, nismo odustali, samo smo se hrabro povukli!

Krećemo ka Nišu, bez razočaranja, svestan da se takve stvari dešavaju, a nešto kasnije i srećan zbog odluke koju sam doneo i koja će mi omogućiti da ujutru čim ustanem dopunim još 5.5 km koji su mi nedostajali.

U sećanju ostaje odlična organizacija, fenomenalna atmosfera, neizmerna podrška i bodrenje koju sam dobio, kao i nervozni vozači koji su ostali iza nas pitajući se kada se više završava ovo čudo.

Nemanja Petrović

Prošle godine mi je bio plan da kruševački polumaraton istrčim ispod dva sata, ali je tada odložen. Cilj sam ostvario par meseci kasnije u Čačku. Pošto sam dosta trenirao od prošle do ove godine, hteo sam sada da gađam vreme od 1:45. Počeo sam dobrim tempom, prva dva kruga odradio sam onako kako sam planirao, ali nakon toga su krenuli problemi jer je bilo pretoplo. Zbog visoke temperature rezultat je bio daleko ispod željenog.

November 24, 2023 0 comments
1 FacebookTwitterPinterestEmail
RunningTrail

Inđija trail – Prvo kolo TLS

by Miloš Đorić March 10, 2023
written by Miloš Đorić

Prvo kolo TLS održano je 5.marta 2023. godine u Inđiji, mesto Jarkovci.

Velika staza bila je dužine 31,5km srednja 24,4km i mala 17,7km.

Prvi put se na ovom mestu organizuje trka u okviru planinskog trekinga PSS, pa je bilo zanimljivo proći velikom stazom. Iako se radi o ravničarskom kraju, uslovi na stazi bili su prilično neugodni za trčanje. Bilo je dosta deonica gde staza ide van utabanih poljskih puteva, presecajući nepregledne oranice, koje ostavljaju dubok trag koraka u plodnoj izoranoj zemlji. Na pojedinim mestima prolazilo se kroz trsku i šaš, koji su bili posečeni, ali je na ovako nestabilnoj podlozi moglo lako doći do saplitanja i nezgoda prilikom trčanja. Gotovo konstantni blagi usponi i neumoljiv vetar dodatno su otežavali trčanje. Obilazak oko jezera pred sam kraj trke predstavljao je poseban doživljaj. A po ulasku u cilj, miris vojvođanskog gulaša mamio je zadihane trkače.

Lepo druženje pre i posle trke obeležilo je i ovo kolo TLS, sa kojeg su članice RCN Biba i Tamara Jovanović ponele medalje za osvojeno 3.mesto na srednjoj stazi u kategoriji veteranki, i 2.mesto na velikoj stazi u istoj kategoriji. Kapiten muške ekipe Miloš Đorić uspešno je savladao srednju stazu.

March 10, 2023 0 comments
1 FacebookTwitterPinterestEmail
IronmanTriatlon

ČELIČNI

by Miloš Đorić January 8, 2023
written by Miloš Đorić

Inspirisan filmom 100 metara (100 meters) Marsela Barene (Marcel Barenna), zasnovanom na istinitim događajima.

Španac Ramon Arojo je čovek sa multipla sklerozom, koji je uprkos prognozama doktora da u predstojećoj godini života neće moći da pređe ni 100m, ipak uspešno završio Ironman triatlon.
Njegova čelična volja da se uhvati u koštac sa bolešću i snaga porodice u želji da ga podrži u borbi sa preprekama, bile su ključne da uspe da pređe liniju cilja.

Inspirisan Ramonom, nekoliko puta sam se vraćao na sam kraj filma kako bih pažljivo pročitao detalje njegove životne priče i dostignuća.

Uprkos činjenici da je bolest nepredvidiva, moj junak je završio jednu Ironman trku, šest poludugih triatlona, osam olimpijskih triatlona, četiri maratona i šesnaest polumaratona.

IRONMAN – DUGI TRIATLON

1977. na Havajima, od strane američkih marinaca organizovana je duga triatlonska trka gde su marinci plivali 3800 m, vozili bicikl 180 km i trčali 42,2 km. Od 1990. godine širom sveta počinju da se organizuju serije ovakvih trka.

Kao nekadašnji pripadnik vojske i oficir u padobranskoj jedinici, svestan sam ozbiljnosti obuke pripadnika specijalnih jedinica i činjenice da se do najboljih rezultata može doći isključivo ozbiljnim i predanim radom. Znao sam da kod marinaca nije bio cilj samo završiti ovu dugu trku već i poneti epitet najboljeg i najspremnijeg pripadnika jedinice. Njihova istrajnost u borbi podjednaka je i u trci.

48 (godina života)

Bližim se pedesetim. Zdravog i sportskog duha, pretrčao sam dosta polumaratona i tek nekoliko maratona.

Iz dana u dan, sve mi je češće nailazila misao i pitanje da li mogu kao Ramon, kao marinci, kao drugi i ja preći liniju cilja Ironman triatlona.
Uzimajući u obzir svoje godine, bacio sam se na računicu.

PLIVANJE

Znam da plivam.
Na moru – do bove. Pauza za odmor i nazad.
Na bazenu – od ivice do ivice, sa obaveznim pauzama.
Znam čak da pravim udahe na svaki treći zaveslaj rukom.
Odlično, plivanje neće biti nesavladiva prepreka.

BICIKLIZAM

Znam da vozim bicikl.
Posle ponike, vozio sam i još poneki sa brzinama.
U redu, ni tu neće biti problema.

TRČANJE

Znam da trčim 🙂

Plus, minus, puta i podeljeno, o tome koliko mi je vremena potrebno da se pripremim, dali su odgovor da će to biti oko dve godine. Iznad svega sam se trudio da budem realan i svestan ozbiljnosti situacije u koju sam sam sebe stavio.
Međutim, članovi moje porodice još uvek nisu bili upoznati sa idejom koju imam. Usledio je “okrugli sto”, na kome sam servirao svoju zamisao (dobro upakovanu) i izneo tek neke detalje, kao i odricanja koja bi se ticala svih nas, zarad ostvarenja mog plana. Prvenstveno vremenska. Finansijska nisam ni smeo da pominjem, jer ni sam nisam imao predstavu o količini novca koju treba investirati. Da će da košta, koštaće svakako.

Potražio sam planove treninga na internetu i mahom su se svi poklapali.
Sedam do deset treniga nedeljno. Ujutru, preko dana, uveče. Svakodnevno. Subota. I nedelja takođe. Sat, dva, tri, sedam, osam i više u kontinuitetu, po treningu… Dosta vremena. Još više, kako se približava datum trke. U sve prethodno treba uračunati i sve ostalo što je iziskivalo finasijske troškove. Zakup termina za plivanje, oprema i odeća, planovi treninga, suplementacija i dr. Biće potrebno dve godine priprema.

Pribliližava se 50. rođendan i javlja pomisao da poklon koji mogu dati sebi jeste preći liniju cilja dugog triatlona.

Odakle krenuti?
Bez mnogo dvoumljena, odlučio sam da nađem dobrog i iskusnog trenera koji je ove trke već prošao i koji se aktivno bavi pripremama za trke. Uz preporuke onih koji su već odradili duge ili poluduge triatlone došao sam do Vlade Savića i njegovog Coachsavic tima. Plan treniga je ubrzo bio u mom kompjuteru. Mogao sam da počnem.

Ali, eto mene sa prvim problemima – plivačkim, naravno. Bio je to prvi stepenik spoticanja. Tri meseca rada nisu dala nikakav pomak. 50 metara je bilo i ostalo barijera. Rešio sam da potražim stručnu pomoć, jer sam video da ovako dalje neće ići.
Tada sam krenuo da napredujem. Prvo 100 zatim 200, 300 pa 1000 m uz Jutjub (pogledao sve što se može pogledati) i nakon otprilike godinu dana uspeo sam da preplivam 3000 m. Sve sam bio bliži deonici od 3800 m, koliko trebalo isplivati na triatlonu.
Paralelno, borio sam se sa još jednim kamenom spoticanja, na dva točka. Iako izgleda da je veoma lako sedeti uvaljen i pedalirati do besvesti, to zapravo nimalo nije bilo tako. Krenuo sam periodično, 10 po 10 km više. Za godinu dana došao sam do nekih 140-150 km vožnje u kontinutetu. Nakon te vožnje, mogao sam samo da legnem u krevet i podignem noge uvis.
Trećeg stepenika spoticanja na sreću nije bilo.
Na moje iznenađenje, trener mi je čak skratio deonice trčanja koje sam do tada praktikovao.
Još veće iznenađenje bilo je to što sam nakon završenog treninga već sutradan bio odmoran i spreman za sledeći. Prilično neverovatno, ali istinito.

49 (godina života)

Ironman trka, Austrija, Klangenfurt
Jul, 2022.

Bio je to moj konačan izbor. Prijava, plaćanje kotizacije i momenat kada sam sebi rekao: „E, crni Đorđe, sad ti nema povratka nazad!“
I tu, oko sredine puta ka cilju – bingo!
Stara povreda meniskusa leve noge odvela me je na operacioni sto i donela mesec dana mirovanja bez bilo kakve fizičke aktivnosti. Usledio je postepeni povratak, uz volju koja nikad nije bila jača i moju tvrdoglavost da već nakon dva meseca od operacije u samo 30 dana pređem tri linije cilja na triatlonima. Jedan olimpijski, na Vlasinskom jezeru, zatim vikend pauze, a onda dva vezana vikenda i dva poluduga triatlona u Beogradu i Kotoru.
U glavi mi je bila samo jedna misao. Da se bolovi ne vrate i povreda ne ponovi. Ortoped me je uveravao da je problem rešen, ali je takođe savetovao mirovanje.
Nisu samo moje godine bile razlog već i povišen krvni pritisak, na šta mi je nekoliko lekara skrenulo pažnju prilikom testova opterećenja, a posebno tokom priprema za operaciju. Usledili su dodatni pregledi i potom uključeni svakodnevno medikamenti koji su povišeni pritisak doveli u normalu.

49 i po (godina života)

Na oko šest meseci pred trku i pred Novu 2022. godinu bio sam na svoja, već dugo znana i nošena, 92 kilograma. Uz sve ove treninge, ispod toga nisam mrdao ni grama. Znao sam da bi sve bilo znatno lakše sa kojim kilogramom manje. U tom periodu, moja Ljilja koja me je pratila svuda i iz dan u dan, pred sam rođendan, sredinom decembra, ponudila mi je da mi za poklon obezbedi nutricionistu. Rekla mi je da nađem najboljeg, sportskog. Ne da bih smršao, već da bih do same trke način ishrane promenio i okrenuo u pravom smeru – ka svom telu i naporima koji me očekuju.

Dr Branislav Rajić, nutricionista u fudbalskom klubu Crvena Zvezda, prihvatio je da radi sa mnom i da zajedno idemo do samog starta trke. Ukoliko sve bude kako treba, i da pređemo liniju cilja. Po sagledavanju mojih analiza i testova, zaključio je gde nastaju problemi.

50 (godina života)

Sa korigovanim režimom ishrane krenuo sam odmah nakon Nove godine. – Eto meni novih glavobolja!

KUHINJSKI POSLOVI

Na gram.
Na sat.
Pre treniga.
Sve blagovremeno pripremiti.
Za vreme i posle treninga – konzumirati.
Prvi rezultat: nakon samo dve nedelje, po savetu lekara prestao sam da pijem lekove za regulisanje pritiska, jer sam sa promenom načina ishrane rešio problem sa povišenim pritiskom.
Neopisiv osećaj. Sreća. Sa malim promenama navika uspeo sam da sprečim mnogo veće probleme. Tolika radost, da sam zaboravio da se radujem pomeranju kazaljke na vagi, koja je za oko dva meseca pokazivala 82 kg!

U periodu od marta do aprila nalazio sam se u najintenzivnijem periodu priprema. Išlo je bez ikakvih problema.
Trke sa početka godine, polumaratoni, maratoni, triatloni ulazili su u program priprema, uz redovnu napomenu trenera Vlade da me nakon svake trke već sledećeg dana očekuje novi trening. Kakve su to bile borbe u mojoj glavi! Koncentracija na trkama, da ne pustim ruku, nogu, da ne pritisnem jače pedalu… Bio sam pošten prevashodno prema sebi, a samim tim i prema treneru.

Bliži se jul. Nastavljam da se pripremam.

Ako mi je išta unosilo nemir, bilo je to plivanje.
Plivanje u masi, otvorena voda gde nemaš iscrtanu liniju kao u bazenu, nemaš ivice da se za njih uhvatiš i odmoriš. Nemaš dno da staneš, ako zagusti.
Misao o tome hoće li temperature jezera tog dana biti ispod 24,5 stepena, kako bi odela za plivanje bila dozvoljena. Pitanje za pitanjem…
Hoće li mi gume i lanac izdržati tih 180 kilometara?
Hoće li me snaći grčevi i psihološke barijere koje će reći: Stoj, dalje nećeš moći!

Plivački polumaraton 5 km, Ada Ciganlija, maj mesec.
Idealna prilika za učešće i porast samopouzdanja – ja to mogu!
Vlada odobrava učešće na takmičenju.
Odrađeno!
Osmeh se vraća i idemo dalje.

„Swim Bike Run EAT“ je knjiga koja mi je otkrila potpuno novu sferu triatlona, a to je da zapravo postoji i četvrta disciplna, ništa manje važna od prethodne tri.

ISHRANA!

Ishrana pred trku, za vreme trke, na biciklu, na trčanju, u tranzicijama, u vreme oporavka itd.
Bane je imao veliki zadatak pred sobom. Trebalo je da kroz pripremni period nađemo najbolje moguće kombinacije kako bismo telo pravovremeno dopunili gorivom i kako bi ono moglo da radi bez problema.

Uz odličnu obostranu komunikaciju uspeli smo da u kratkom periodu dođemo do „čarobnih“ formula i od tada je sve išlo kao podmazano.

KLAGENFURT, AUSTRIJA, 03. JULI 2022.

Jutro pred start trke saopštavaju da su odela za plivanje zabranjena, jer je temperatura vode dostigla 26 stepeni.

Šta je tu je, nazad nema.

Za dobro raspoloženje i atmosferu pobrinula se ekipa triatlonaca iz Srbije – Deki, Sanel, Sale, Bojan, Peđa i drugi.
Iako nam je pogled svima bio zamišljen, u još jednom preispitivanju šta je najbolje činiti u datim uslovima, osmesi ipak nisu izostajali.
Prešli smo ogroman, trnovit put do mesta gde se trenutno nalazimo i gde ćemo u predstojećim satima probati da naplatimo svaku kap znoja, svaki žulj i svaki bol.

PLIVANJE – 3800 m

Prva bova 1400 m, levo 400 m, nazad 1000 m i plivanje kanalom 800 m.
Plan 🙂
1400 m – isplivaću, neće biti problem.
Kad skrenem ulevo i isplivam još 400 m do sledeće bove, to i nije nešto oko čega treba brinuti.
Onda, još jedan okret ulevo oko naredne bove ka kanalu.
Pogled usmeren samo ka obali i još 1000 m i to je to.
Razmišljam kao da je tu trci kraj.
Ako dođem bez problema do kanala, završio sam trku!

IDEMO!
ZA OVO SMO RADILI SVI ZAJEDNO PRETHODNE DVE GODINE!

Start po grupama i očekivanim vremenima protiče uz bar sat i nešto vremena čekanja.
Puštano je po nekoliko trkača u grupi.To mi je i odgovaralo, neću se tući ni sa kim u pravcu ka bovama i do izlaska iz vode.
Moj plan se besprekorno odvija. Plivam od bove do bove. Ulazim u kanal širine od neka četiri i po metra i dubine od oko metar i po.
Mogu čak da stanem i odmorim!
Veliko olakšanje.
Međutim, da ne protekne sve idelano potrudila se monotonija kanala i beskonačni pravac. Osećaj kao da plivaš u mestu. Ne znam da li mi je išta u životu trajaloo duže od tih 800 metara!

TRANZICIJA 1: Sa plivanja na bajs. Presvlačenje, kraća toaleta i dva točka su se brzo zavrtela.

BICIKLIZAM – 180 km

Plan se i tu sprovodio detaljno. ISO napici, tačno određena količina na svakih 15 min, barovi na 60km…
Temperatura se već podigla do 34-35 stepeni.
Dan pred trku odlučio sam da žrtvujem stvari za servis guma u korist još jednog bidona sa vodom.
Dva bidona vode i dva bidona sa koncetratom ISO napitka. Jedan ISO za prvih 90 km, a drugi za preostalih 90 km. Okrepnih stanica bilo je dovoljno za pravovremenu dopunu vode. Prva polovina trke prolazi odlično, uživam u predelima oko Klagenfurta, uživam u opuštenoj vožnji u zonama, ali uživam i u preticanju. U preticanju, jer sam se verovatno osećao kao kod kuće, na svom terenu. Krajolik neverovatno sličan okolini moga grada, gde sam i trenirao. Valovito, kraći oštri usponi, duži a zatim blaži, sve ono na šta sam navikao i znao kako da se najlakše izborim. Ali, ne lezi vraže, posle 90. km eto muke. Nema drugog bidona sa koncetratom ISO napitka! Film mi se u sekundi premotao unazad. Jedna jedina rupa kaja je bila na celoj trasi i koju sam uspeo da ne promašim je doprinela da budem uskraćen za gorivo za drugi deo trke. No, odluka je veoma brza i jasna – ISO napici sa okrepnih stanica. Otežavajuća okolnost je da ih ranije nisam koristio. Ne znam sastav, ne znam količine koje treba uneti i kakvu će rakciju u stomaku izazvati.

TRANZICIJA 2: Sa bajsa na trčanje. Promena patika, uzimanje gelova koji će na trčanju zameniti ISO napitke, kačket i krećemo.

TRČANJE – 42,2 km

Moj teren. Tu sam već postajao svesniji da mi je cilj na dohvat ruke. Dobro kontrolisati tempo i držati se u određenoj zoni.
Držati se već znanog plana okrepa bilo je na prvom mestu.
U prvih desetak kilometara jedina borba bila je sa vrućinom, ali ništa na šta moje telo nije bilo pripremljeno.
Povremeni susreti na kružnoj stazi sa prijatejima iz Srbije su me dodatno motivisali, uz obostrane reči bodrenja.
Trčala su se dva kruga po 21.1 km.
Deo okreta je bio u centru grada, starom i najlepšem delu grada. Tu me je čekala i bodrila moja Ljiljana.
Čemu sam se najviše obradovao, ali podjednako i šta me je uplašilo u tom delu?
Bilo je odustajanja na biciklističkom segmenu, defekti, grčevi, problemi sa iscrpljenošću itd. Na trčanju još više.
Sve je to ona gledala.
Verujem, sa mnogo više brige nego ja kao učesnik trke.
U jednom pravcu, njene tople i snažne reči podrške i bodrenja su mi podigle elan, dok mi je na sledećem okretu i pri povratku, pa sve do samog cilja, odzvanjao njen glas u ušima: „Ako te ova trka ne ubije, ja ću te ubiti!“
Video sam joj strah u očima jer je postajala sve svesnija o kakvoj se trci radi, i znam da nikad više nije bila zabrinutija za mene. Polovina trčanja je odlično prošla, jedino što sam bio zaglavljen u zoni 1, a jedna od važnijih Vladinih napomena jeste da ne smem ulaziti u zonu 3. Telo se u tim trenucima namestilo tu gde jeste, bezbedno. Zona 2 je za njega bila misaona imenica. Jako čudno sam se osećao u tim trenucima. Sunce već polako zalazi, temperatura osetno opada i ulazim u mrak na nekih 10 km od cilja.
Čuo sam za mnoga iskustva trkača oko barijera, blokova, borbi samih sa sobom. Čega se sve nisam naslušao. Svaka priča, priča za sebe. Došao je red i na moju priču. Um je već počeo da me podbada da iz trčanja pređem u hodanje. Mamio me mišlju da ću, i ako ishodam, ući u vremenski limit od 17 sati. Tada sam negde bio na trinaest i po sati. Ako sam se ikada pošteno ispsovao, bilo je u tim trenucima. Rekao sam sebi da ću biti najveća… budem li hodao do linije cilja i da mogu da se… na sve što su drugi učinili za mene. Moj Vlada, moj Bane, a posebno moje Ljilja i Nina, kao i svi koji su bili sa mnom na putu ka ovome! Borba u glavi se odvijala do same linije cilja.

Ipak, ono što mi je dalo posebnu snagu jeste to što sam ovu trku trčao za moju majku, koja nas je napustila pre moje trke. Za majku, koja je svoje srce mnogo više davala drugima nego što ga je čuvala za sebe.
Ovu trku trčali smo moje i njeno srce zajedno.
Držala me je ta misao i nije puštala do linije cilja.

CILJ
Verovatno najteži deo za pisanje.

„DJORDJI, YOU ARE AN IRONMAN!“

Objavio je spiker kada sam ušao u cilj. Da li sam? Pa JESAM! Jasno i glasno! Nikad svesniji nisam bio koliko treba ČELIČNE volje da uradiš sve ovo. I da sve to ne bi bilo tako da sve ovo sa mnom nije delila moja još ČELIČNIJA lejdi.

Neko kraće vreme smo se zadržali oko preuzimanja stvari i dodatne okrepe, pa uputili ka kolima, sve popakovali i pošli put smeštaja. Parkirao sam auto, izašao i u tom trenutku ceo svet je stao. Seo sam pored auta. Ljilja me je zabrinuto pitala je l’ mi dobro. Uz osmeh sam joj odgovorio da je sve ok i da je to to. Više nije ostalo ni za jedan korak. Telo se opustilo, došlo sebi i postalo svesno šta mu se izdešavalo u prethodnih 15 sati neprestanog rada. Sačekao sam malo, duboko udahnuo, ustao i pravac soba.

Dosta je vremena prošlo dok sam odlučio da ovo svoje iskustvo prenesem na papir. Razlog je verovatno to što nisam bio preplavljen emocijama i što sam delimično bio utučen jer nemam skoro nikakvih reakcija na uspeh koji sam postigao. Činilo mi se da trka, koju samo što sam završio, tek treba da počne, a ne da je gotova. Trener, ali i drugi iskusniji su mi to ovako objasnili i to sam prihvatio – da nisam bio dobro spreman, fizički, psihički, nutritivno, sigurno je da bih se patio ne samo za vreme trke već i više dana nakon toga. I da bih je po tome mnogo više pamtio i imao drugačiju vrstu emocija, o kojoj bih pričao. Ja sam prošao suprotno od toga. Bez ijednog problema sve sam po planu odradio i već posle dva dana se vratio redovnim treninzima.
Po završenoj trci jasno i glasno sam rekao Ljilji, verovatno i još glasnije, verovatno da bih sebe bolje čuo: „Ovo sam sam sad uradio i nikad više!“
Pitam se samo zašto nisam bio još glasniji, jer sam već sutradan okrenuo ploču 🙂

s

Hvala svima; hvala ti Ljiki što si bila sa mnom sve ovo vreme, od starta do cilja ovog dugog putovanja; hvala ti moja Nini na podršci i razumevanju; Vlado, neizmerno sam ti zahvalan od srca na ovom proputovanju… Bane, za mene si drugi bog, život si mi iz korena promenio! Hvala svima vama koji ste nekako prihvatali moje izgovore za izostajanje sa druženja, hvala svim mojim rcn-ovcima koji su mi olakšavali ovaj put, trenirajući sa mnom. Duga je lista kome bih se sve zahvalio i ne zamerite. Hvala vam! Ova trka nije samo moja već trka svih nas! Zajedno smo je uradili. Vremena na trci je bilo dovoljno da se svakog pojedinačno setim i spomenem u mislima koliko mi je njegova podrška značila.

Zaključujem rečima mog junaka:

I am very respectful to those disabled by MS, but if just one person with multiple sclerosis takes up any kind of exercise after hearing my story, I will be the happiest man on earth

RAMON

p.s. Milice i kuma Nato, hvala vam na pomoći oko sređivanja teksta.

January 8, 2023 0 comments
6 FacebookTwitterPinterestEmail
Running

ALL IN ONE 3

by Miloš Đorić December 27, 2022
written by Miloš Đorić

All In One trka izašla je silom prilika u vreme pandemije virusa korone, a sa njom smo pokušali da nadoknadimo sve propuštene trke u tom periodu. Za nama su dve godine od kako smo počeli sa ovom klupskom trkom.

Prvenstveni cilj bio je da damo što više pozitivnog uticaja na zdraviji način života.

Da bi trka ispunila sve neophodne uslove za održavanje, potrebno je mnogo vremena, truda i ulaganja. Kako je sve oko nas bilo u opštem haosu, uspeli smo da na kakav-takav način animiramo društvo i prijatelje da se pridruže našim sportskim aktivnostima i bezmalo stigli do, za nas, impozantne brojke od 150 trkača koji su došli iz svih krajeva Srbije.

Ove godine imamo sreće da se život donekle vratio u normalu, te smo odlučili da nastavimo sa ovim dešavanjem, ali na nešto drugačiji način.

Trke All In One u narednom periodu planiramo da održavamo poslednjeg vikenda u godini, kao što smo i ovu održali i kada bismo istrčali onu trku, tj. distancu koju smo propustili iz nekog razloga.

Na trećem po redu trkačkom skupu još jednom smo svojim primerom pokazali da se u ovon našem NIŠU ipak nešto dobro i lepo dešava!

December 27, 2022 0 comments
1 FacebookTwitterPinterestEmail
Trail

SUVA TRAIL 2022 – MILOŠ ĐORIĆ

by Miloš Đorić September 3, 2022
written by Miloš Đorić

Ovogodišnje izdanje planinske trke Suva Trail 2022 u organizaciji PSK Mosor održano je 20. septembra 2022. godine na Suvoj Planini. Pored karaktera jedne od najatraktivnijih trail trka u Srbiji ove godine je Suva Trail bila i Državno prvenstvo u planinskom trčanju i deo Nacionalne serije Planinskog saveza Srbije.

Na zahtevnoj stazi dužine 42,9km uz 2700m uspona, učešće je uzelo 118 takmičara od kojih je 94 završilo trku.

Staza počinje u mestu Vrgudinac u opštini Bela Palanka gde i počinje izuzetno zahtevan vertikalni kilometar koji se nakon 6.5km završava na vrhu Divna Gorica (1389mnv). Na zadnja tri kilometra tog uspona se dobija po u proseku 250mnv. Nastavlja se spustom sa Divne Gorice do prve kontrolne tačke, i dalje putem do druge kontrolne tačke na livadi ispod vrha Smrdan, odakle se dalje ide preko prevoja Pasarelo na greben Suve planine i njene vrhove Golemo lice, Đurđina čuka i na kraju Trem (1810mnv). Odatle dalje ide spust na devojački grob (kontrolna tačka sa vremenskim limitom na 6 i po sati od starta) i Bojanine vode. Nakon toga počinje drugi izuzetno težak uspon “Francovom” stazom do Sokolovog kamena. Ovde se dobija oko 600mnv na malo više od 3km dužine. Sa Sokolovog kamena narednih 10km do cilja je sve spust. Najpre ponovo do Devojačkog groba a onda i do sela Gornji Dušnik pa dalje asfaltnom stazom do cilja u selu Donji Dušnik u opštini Gadžin Han.

Trka je bila odlično organizovana. Sve pohvale volonterima na pomoći u toku trke i dobro energiji uprkos onako teškim uslovima. Naročito velike pohvale ljudima koji su radili na markaciji staze koja je i pored guste magle u nekim momentima bila izuzetno jasna i česta.

Lično, trka je u nekim momentima bila prilično teška.

Fizički pre svega na dva izazovna uspona gde sam se skoro sve vreme borio sa jako ubrzanim pulsom i zbog toga morao da usporavam. Tehnički naročito prilikom spusta sa vrhova po klizavom kamenju i velikoj količini blata na stazi (iako je staza najvećim delom kamene strukture, od količine kiše je ipak bilo i dosta blata). Psihički najviše na grebenu gde je bilo kiše, ledene kiše, prilično niskih oblaka i dosta grmljavine, ali i u spustu sa Sokolovog kamena gde je gusta magla, jačina vetra i količina kiše skoro onemogućavala kretanje.

Sa druge strane ova trka je baš ono što me i privlači planinskom trčanju. 
Dodir sa prirodom u svim njenim izdanjima i čest a neverovatan osećaj živosti
.

September 3, 2022 0 comments
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Trail

TARA ULTRA TRAIL (TUT66) – MILAN MICKOVIĆ

by Miloš Đorić July 3, 2022
written by Miloš Đorić

Treće izdanje Tara Ultra Trail-a održalo se prvog vikenda jula (02.07.2022.g.). Centar dešavanja su Kaluđerske Bare, a pored uobičajenih 66 km, 25 km i 11 km dužina, na meniju je bila i ultra od 46km.

U jedan od najlepših Nacionalnih parkova u Srbiji stigao sam već dan ranije. Preuzeo startni paket i zvanično se prijavio za trku od 66km. Preostali deo dana proveo sam na terasi, gledajući divnu prirodu sa četinarima i delom misli razmišljao samoj stazi trke i kako se što bolje fokusirati na istu. 

Jutro, već oko 5 sati sam bio budan i dobro naspavan. Obrok pred trku, pregled opreme i uputio sam se ka startnoj liniji. Na startnoj liniji bilo je puno trkača, sam start bio je zakazan za 7 sati, dok su trke sa manjom dužinskom razlikom kretale u razmacima od po 30 minuta.

Staza je bila prepuna izazova već od samog starta. Dolinu Jarevca prošao sam veoma lepo, bio je spust u nekih 5km, tačnije sve do jezera Jarevac. Divna priroda koja se tek budila. 

U Bulibanovcu nas je čekala prva KT (tačnije 7km od starta trke), kratko zadržavanje uz dopunu vode i okrepe, nakon čega je usledio uspon sve do najvišeg vrha Tare (Zborište na 1544mnv). Dobro sam se držao i nisam osećao preveliki umor, kratko zadržavanje je bilo takođe i na KT2 (16km od starta trke), a jedino o čemu sam u tom trenutku razmišljao je vremenski limit koji nas je čekao na trećoj KT (6,5 sati od starta trke). Gde god sam pogledao, koji god to pravac bio, ostali trkači i ja smo mogli samo da uživamo u velelepnoj prirodi. 

Nakon uspona, usledio je i vratoloman spust niz greben Kršanje, sve do jezera Spajići, gde je i bila KT3 (27km od starta trke), gde sam stigao 1h 45min pre isteka limita. Dobro sam se dopunio vodom i hranom, uz ponovno minimalno zadržavanje i onda sam nastavio dalje. Do naredne KT trebalo je preći 13km uspona. Od KT3 staza je vodila prema brani Lazići na Zaovinskom jezeru. Čuvena vertikala uz branu, stepenik po stepenik, a zatim neverovatan pogled koji je pucao ka Zaovinskom jezeru. 

Najveći uspon je bio pred sami vrh Gavran, gde sam se u tom trenutku prvi put osetio umor. S obzirom da je KT4 bila blizu, pustio sam misli, hodao sam lagano i razgledao sam prirodu oko sebe. Naselje Sekulići i KT4 (40km od starta trke), stigao sam 1h 30min pre isteka limita. Na KT4 je bila provera obavezne opreme (astro folija, pistaljka, lampa, jakna,…), a uz sve to imali smo i topli obrok. Supa je bila fantastična! 

S obzirom da je pre mog dolaska na ski stazu Nagrmak padala kiša, čekalo me je i veliko blato, trčkaranje nije bilo moguće, ali i taj deo staze sam prošao polako sa štapovima.

Nakon toga, usledio je i mirniji deo staze, preko Osluše, vidikovca Osluša i platoa Sokoline sa fenomenalnim vidikovcem Sokolarica stigao sam i do KT5 (52km od starta trke), 1h i 45min pre isteka limita. KT5 je bila i poslednja kontrolna tačka na kojoj smo imali limit. 

Nakon kratkog zadržavanja morao sam da nastavim dalje, bol u stopalima je bio sve intenzitivniji, apsolutno svaki kamenčić na stazi sam mogao da osetim. Ali ni cilj nije bio više daleko, pogled na duboki kanjon Rače odvratio je misli od bola. Usledio je i strmi spust do vodopada Lađevac, a zatim i blaža deonica do srednjevekovnoh manastira Rača koju sam zbog bola u stopalima u celoj dužini ispešačio. 

Kod manastira Rača bila je i poslednja KT6 (59km od starta trke) imao sam na raspolaganju još nešto malo više od 4h do krajnjeg limita trke i 7km staze. Odmorio sam dobro, napunio vodu i krenuo u 700m uspona, koje je organizator trke maestralno upakovao u svega 5km staze. Da bih opisao nekome uspon, uvek koristim primer koji sam svojim očima video ispred sebe, a to je bio čovek koji se „četvoronoške“ borio sa usponom. 

Vidikovac Crnjeskovo pored koga sam prošao i pogled na cilj koji je bio nadomak nogu je već povećalo dozu adrenalina u meni. Sva ta bol koju sam imao u stopalima i u mišićima je prošla kada sam prošao ciljnu liniju nakon 14h 7min i 26sek, nešto malo manje od 2h pre isteka limita. 

Kada sumiram utiske, mogu stvarno svakome da preporučim trku. Organizacija je bila za svaku pohvalu, o samom Nacionalnom parku Tara ne treba mnogo pričati, netaknuta priroda. Svaki deo staze na mene je ostavio posebnu draž. Zahvalan sam prirodi koja je dopustila da uživam u njoj i svojim najbližima koji su me bodrili i bili podrška, jer sve zajedno čini trku kompletnom.

July 3, 2022 0 comments
2 FacebookTwitterPinterestEmail
Triatlon

TOUR DE KOP – MINI KAMP

by Miloš Đorić June 7, 2022
written by Miloš Đorić

Iskoristio sam jedinstvenu priliku da budem deo prvog Tour de Kop trening kampa koji se se održao 4 – 5. juna 2022. godine na Kopaoniku.

Svi učesnici pozvani su da u društvu našeg proslavljenog triatlonca Vladimira Savića, osnivača CoachSavic sistema za online treninge za sportove izdržljivosti i četvorostrukog olimpijca Ivana Stevića, osnivača Sportskog udruženja Tour de Fun, provedu dva dana na Kopaoniku i učestvuju u prvom  Tour de Kop trening kampu. Dobili smo jedinstvenu priliku da u društvu dvojice vrhunskih sportista otklonimo svoje nedoumice vezano za trenažni proces, da saznamo novine iz sveta sportova izdržljivosti i biciklizma, kao i da u sjajnom sportskom društvu pomerimo svoje fizičke mogućnosti.

Program:

Subota, 4. jun:

8:00 – 8:45 – okupljanje u Brusu
9:00 – start biciklističke vožnje

  • ruta 1: Brus – Kriva Reka do hotela Rtanj
  • ruta 2: brus – Brzeće do hotela Rtanj

Okupljanje, okrepa, ručak i rođendanska torta u hotelu Rtanj Kopaonik.

  • Za one sa više snage: spust i uspon uz čuvenu Rudnicu!
  • Za one sa još više snage: nakon vožnje po Rudnici, trčanje!

Nedelja, 5. jun:

10:00 – Hajking sa Ivanom  Stevićem + gost iznenađenja

Pošto sam na raspolaganju imao samo subotu za slobodne aktivnosti, rešio sam da je maksimalno iskoristim. Rani pokret iz Niša u 5:30. Ostavljanje saputnika kod planinarskg doma na Kopaoniku i odlazak do hotela Rtanj.

Odlučio sam da automobil ostavim kod hotela i da se sa delom društva spustimo biciklama do mesta starta, Brusa. Iako su u ponudi bile lakša deonica (preko Brzeće) i teža  deonica (preko Krive reke), svi do jednoga su se uputili pravcem Brus – Kriva reka – Kopaonik. Iz jednog jedinog razloga, bez obzira što je teža – mnogo je lepša. Tako da se i moje pedaliranje htelo, nehtelo, dalo tom trasom. Na biciklima nas četrdesetak svih uzrasta i polova. Vremena u Brusu taman za jedan fini espreso i dopunu okrepe. Zajednička fotka i pokret. Vreme u najavi je bilo svakojakao ali se od svega toga zadržao samo jako topao dan, vreo asfalt, ali i sasvim dovoljno hladovine da se na po koji trenutak sklonimo. Do prve prodavnice trebalo je dobro upregnuti uzde. Razdragane biciklističke face koje su već zauzele busije uz koji sok, pivo (ne smem da kažem i rakijicu) bile su dovoljne da se ovo iprethodno nakratko padne u zaborav. Sledi lakši deo sa predivnim pejsažima i nebom otvorenim sa svih strana. Do samog kraja pažnja zaokupljena predivnim predelima skretala je misli sa već užarenih mišića nogu. U prvom krugu sakupilo se oko 75 kilometara i 1900m uspona. Smeliji po ovome krugu dodali su još težih 35 kilometara do Rudnice i nazad i sakupili sve skupa oko 110 kilometara i skoro 3000m uspona. Da li je bilo dovoljno sačuvanih i za trčanje. Ne sumnjajte, bilo ih je!

Tokom ovog sportskog vikenda imali smo prilike da se dodatno upoznamo sa brendovima koje okuplja Tour de Fun: Garmin, Science in Sport, proizvodi kompanije Kräuterhof i mnogi drugi.

U ovom jedinstvenom vikendu proslavili smo rođendan Vladimira Savića i 25. godina od osnivanja CoachSavic sistema! Povodom ove proslave svim učesnicima je trening kamp bio potpuno besplatan! I naravno, neizostavna rođendanska torta!

Za sve učesnike dvodnevnog Tour de Kop trening kampa obezbeđen je smeštaj u hotelu Rtanj Kopaonik po posebnim i promotivnim uslovima.

Cena noćenja na bazi polupansiona, po osobi, iznosi 50 € i besplatan boravak za decu do 12 godina. 

ZA MNOM OSTAJE NEZABORAVAN SPORTSKI VIKEND NA KOPAONIKU!

June 7, 2022 0 comments
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Newer Posts
Older Posts

Društvene mreže

Facebook Instagram

Najnovije iz RCN

  • HIGHLANDER Stara planina – avantura života koju svako mora da iskusi

    February 28, 2025
  • Rim grad odjeka, grad iluzije i  grad čeznje

    January 8, 2025
  • JA TO MOGU: Trka koja inspiriše!

    December 24, 2024
  • IRONMAN 70.3 BELGRADE – Sve je moguće

    December 12, 2024
  • Vinska trka: Spoj sporta, prirode i tradicije u Župi

    October 29, 2024
  • Ironman (6)
  • Running (53)
  • Trail (9)
  • Triatlon (14)
  • Facebook
  • Instagram
  • Youtube

@2022 - Sva prava zadržana. Dizajn i izrada diggit - web i eCommerce studio

Running Club Niš
  • Početna
  • O nama
  • All In One 6
  • RCN Winter Challenge
  • Blog
  • Treninzi
    • Kalendar klupskih treninga i trka
  • Članstvo
    • Pristupnica
  • Kontakt