Novo u RCN
Svi putevi vode u Rim
HIGHLANDER Stara planina – avantura života koju svako...
Rim grad odjeka, grad iluzije i  grad čeznje
JA TO MOGU: Trka koja inspiriše!
IRONMAN 70.3 BELGRADE – Sve je moguće
Vinska trka: Spoj sporta, prirode i tradicije u...
… TA LUDA I NEREALNA KONVERZACIJA
RCN SUMMER CHALLENGE 2024
Triatlon je način života
Državno prvenstvo u disciplini planinski treking
Korisnički portal
Running Club Niš
  • Početna
  • O nama
  • All In One 6
  • RCN Winter Challenge
  • Blog
  • Treninzi
    • Kalendar klupskih treninga i trka
  • Članstvo
    • Pristupnica
  • Kontakt
Running

4. JADOGODINSKI MARATON

by Miloš Đorić January 24, 2021
written by Miloš Đorić

Jagodina je grad koji se već pozicionirao sloganom kao grad sporta i u tom smislu sasvim je logična ideja da se organizuje jedna ovakva manifestacija. U organizaciji ovog kompleksnog i veoma zahtevnog sportskog događaja obezbeđena je snažna podrška lokalne samouprave, koja je prepoznala potencijal ove sportske manifestacije, ali i javnih i privatnih institucija, kao i mnogobrojnih ljubitelja sporta sa posebnim fokusom na (polu)maratonce.

ORGANIZATORI

  • Grad Jagodina,
  • Jagodinski sportski savez,
  • Savez za rekreativni sport Jagodine.

STAZA
Staza je sertifikovana! Trka startuje iz centra grada, od gradske fontane, ulicom Kneginje Milice, Čočetovom ulicom, ulicama Vuka Bojovića, Tome Miloševića, Kneginje Milice, Despota Stefana do račvanja za selo Leštar i fabriku kablova gde se nalazi i okretnica za takmičare koji se vraćaju istom trasom nazad. Polumaratonci trče dva, dok maratonci trče četiri kruga.

PREDVIĐENE TRKE

  • Dečije trke – 09:00
  • Trka zadovoljstva – 5.0 km u 10:00, limit 1.0 h, besplatno učešće (PRIJAVE)
  • Trka na 10 km – 10.0 km u 10:00, limit 1.5 h, cena do 28.02.2021. 1500 din (15 eur za strane učesnike) / od 01.03.2021. 2000 din (20 eur za strane učesnike)
  • Polumaraton – 21.1 km u 10:00, limit 3.0 h, cena do 28.02.2021. 1500 din (15 eur za strane učesnike) / od 01.03.2021. 2000 din (20 eur za strane učesnike)
  • Maraton – 42.2 km u 10:00, limit 6.0 h, cena do 28.02.2021. 1500 din (15 eur za strane učesnike) / od 01.03.2021. 2000 din (20 eur za strane učesnike)

STARTNI PAKET

  • Startni paketi za trke od 10 i više kilometara sadrže: kesu, startni broj, takmičarsku majicu (za uplate do 20.03.), energetsko piće, korišćenje okrepe na stazi, medalju za završetak trke u limitu, ručak, pivo / sok, karte za Muzej voštanih figura i Zoo vrt.
  • Trka zadovoljstva nema startni paket – trkači dobijaju svoje brojeve u nedelju ujutru, na dan trke.

PREVOZ
Za 60 najbrže prijavljenih učesnika biće obezbeđen subvencionisan prevoz iz Beograda.

INSTRUKCIJA ZA UPLATU POLUMARATONSKOG / MARATONSKOG PAKETA

  • Primalac: Savez za rekreativni sport Jagodina
  • Adresa: K. Milice 80, Jagodina 35000
  • Svrha: 4. JaMaraton – startnina
  • Iznos: Zavisi od datuma uplate
  • Račun: 310-219570-36, NLB Bank
  • Poziv na broj: Br. telefona učesnika

LINK ZA PRIJAVU: https://runtrace.net/#jagodina

* INSTRUKCIJA ZA UPLATU U EVRIMA

  • Primalac: Savez za rekreativni sport Jagodina
  • Devizni račun: 00-708-0200697-5
  • NLB Banka AD, Beograd
  • Adresa: Bulevar Mihajla Pupina 165/v, 11000 Beograd, Serbia
  • SWIFT: CONARS22
  • IBAN-RS353100070802006975151

NAGRADE

  • Finišerske medalje
  • Digitalne diplome
  • Pehari za najbolj

Novčani nagradni fond

  • Maraton: 30.000, 20.000, 10.000 din za prva tri mesta u muškoj i u ženskoj konkurenciji,
  • Polumaraton: 20.000, 10.000, 5.000 din za prva tri mesta u muškoj i u ženskoj konkurenciji,
  • Trka na 10 km: 12.000, 8.000, 5.000 din za prva tri mesta u muškoj i u ženskoj konkurenciji.

PRIJAVNI CENTAR
Prijavni centar će biti otvoren u subotu 03.04. (Hala Jassa) od 15 do 22h i u nedelju 04.04. (OŠ “17. Oktobar”) od 7 do 9h.
Napomena: svi takmičari koji nisu regulisali uplatu startnog paketa do petka 02. aprila uveče u 22h, biće obrisani sa startne liste i u slučaju prijave na dan trke imaće unete samo osnovne podatke u sistem (ime, prezime, datum rođenja). Prijave i uplate nakon 9h na dan trke neće biti moguće. Molimo vas da dođete na vreme kako biste osigurali svoje učešće na 4. Jagodinskom (polu)maratonu!

January 24, 2021 0 comments
1 FacebookTwitterPinterestEmail
Running

34. BEOGRADSKI MARATON – PRIJAVE

by Miloš Đorić January 20, 2021
written by Miloš Đorić

PRIJAVE ZA 34. IZDANJE BROGRADSKOG MARATONA SU OTVORENE!

Drage trkačice i dragi trkači, sa velikom radošću obaveštavamo vas da su prijave za najveći trkački sportski događaj zvanično otvorene!

Radujemo se ponovnom okupljanju na ulicama grada Beograda i sigurni smo da će 16. maj biti praznik ne samo sporta, već i zdravlja, pozitivnog duha i energije.

Želimo da našim osmesima tog dana pošaljemo jasnu poruku da je trčanje važno za vitalnost i da snažnim koracima krenemo dalje u nove sportske pobede!

Link do prijava: www.bgdmarathon.org/prijava-za-maraton.aspx

January 20, 2021 0 comments
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Running

TRIATLON

by Miloš Đorić December 20, 2020
written by Miloš Đorić

 SWIM – BIKE – RUN paket, i to i te kako moćan paket!

1500 metara plivanja, 40 kilometara vožnje bicikla i 10 kilometara trčanja.

Pobeda nad sopstvenim slabostima i strahovima je nagrada koju dobijaju svi koji prođu kroz cilj.

Za triatlonce ćete čuti da su ljudi od čelika! Koliko god bavljenje ovim sportom iziskuje snage i izdržljivosti, toliko, ako ne i više, učešće u triatlonskoj trci na probu stavlja mentalnu snagu svakog takmičara.

Triatlon spada u fizički najzahtevnije sportske discipline današnjeg doba, a pored toga pruža i zabavu, avanturu, užitak. To je multidisciplinarni sport, ali je mnogo više od svega toga. Karakteriše ga to što na treningu nikada ne odradite sve elemente triatlona u cugu. Ceo triatlon se radi samo na dan trke.

Pravila. Takmičari po tačno utvrđenom redosledu prelaze iz discipline u disciplinu. Najpre plivaju, zatim voze bicikl i na kraju trče. Teren na kome se iz jedne discipline prelazi u drugu, naziva se zona tranzicije. Vreme se meri u pet posebnih sekcija:

  • od starta plivanja do početka prve tranzicije,
  • od početka prve tranzicije do njenog završetka (vreme T1),
  • od početka biciklističkog dela do njegovog kraja,
  • od početka druge tranzicije do njenog završetka (vreme T2),
  • od početka trčanja do momenta kada se ono završi.

Tranzicije su deo trke kada takmičari prelaze iz plivanja u vožnju bicikla (T1) i iz vožnje bicikla u trčanje (T2).

Ostala pravila mogu da variraju od trke do trke, a uglavnom se odnose na upotrebu određene opreme. Tako je u određenim slučajevima, ukoliko je temperatura vode niža od one koja je propisana pravilima, dozvoljena upotreba odela za plivanje. 

Oprema za triatlon. Odeća, uključujući i odela za plivanje, napravljeni su tako da omoguće što brže presvlačenje u zoni tranzicije. U poslednje vreme, sve je češća upotreba univerzalnog dresa za sve tri discipline. Obuća, kako za biciklizam tako i za trčanje, osim što treba da bude udobna i izdžljiva, potrebno je da bude takva da se može brzo obuti

 i izuti. Ovo je neophodno kako bi se što manje vremena izgubilo u tranzicijama. Bicikl za triatlon je doživeo dosta izmena, a najveće su na upravljaču, koji je dizajniran tako da omogućava minimalno zamaranje ramena i ruku vozača. Pravila o opremi mogu varirati od takmičenja do takmičenja, te je važno dobro se informisati o njima.

Varijacije takmičenja. Olimpijski triatlon je samo jedna od varijanti ovog takmičenja. Postoje brojne kategorije takmičara, razvrstane prema uzrastu i spremnosti za fizičke izazove koje triatlon donosi: mlade nade, elitni takmičari, rekreativci i veterani.  Oni svoju snagu mogu da oprobaju u mini-rekreativnom triatlonu (200 m plivanja, 2.5 km vožnje bicikla, 1000 m trčanja), supersprint triatlonu (400m – 5000m – 2400m), sprint triatlonu (polovina olimpijskog triatlona), zimskom triatlonu, duatlonu (trčanje – bicikl – trčanje), akvatlonu (trčanje – plivanje – trčanje), poluduga distanca Half Ironman.

Poseban izazov za svakog triatlonca predstavlja takmičenje u dugoj distanci, Ironman triatlonu.

Iz godine u godinu sve više fanova prati Ironman, a broj prijavljenih takmičara je u konstantnom usponu. Iza mnogih završenih trka stoje potresne ljudske priče i razlozi zbog kojih se neko odluči na ovakav korak. Ono što objedinjuje sve te priče jeste spoznaja da čovek može da postigne neverovatne rezultate ukoliko to zaista želi. Potrebni su samo doslednost u treninzima i čelična volja.

SAVETI

Još par dana ti je ostalo do prvog triatlona. Treninge si odradio po planu i ispred tebe je još linija cilja. Znaš da ćeš sigurno završiti trku ukoliko ideš skroz lagano, ali ne bi baš ni posljednji da dođeš. Sve će ti biti mnogo jasnije za nekoliko dana, jer se iskustvo stiče trkama. Naučićeš da doziraš napor.

Trema nikome nikada nije bila saveznik. Moraš biti hladnije glave što je više moguće. Triatlonske trke se ne osvajaju na plivanju, pa kreni lagano, laganije nego što misliš da možeš. To će ti pomoći da se u prvih par minuta pozicioniraš u svojoj plivačkoj grupi i da bolje držiš pravac.

Na svakih par zaveslaja podigni glavu i pogledaj gde ti je bova za okret, kako bi konačna distanca u plivanju bila što kraća. Poslednjih 50-ak metara pojačaj rad nogu kako bi krv krenula jače da cirkuliše i u tom delu tela.

Prva tranzicija ne služi da pokaže tvoje sprinterske sposobnosti. Nakon izlaska iz vode garantovano ćeš osetiti blagu vrtoglavicu. Zbog toga je važno da kreneš hodajući, a ne trčeći. Budi fokusiran na radnje koje te očekuju u tranziciji i potrudi se da ne lutaš u potrazi za svojim biciklom. Panika je uvek iza ćoška na ovakvim događajima i čeka da nekoga zaskoči. Presvuci se onako kako to radiš svaki dan, ne pokušavaj danas ništa novo (oblačenje majice preko naočara za sunce i kacige, šortsa preko patika i sl.).

Kaciga je zakopčana, bicikl je skinut sa nosača i, želeći da ne gubiš ni sekunde, odmah sedaš na bicikl. Za to sledi kazna! Ne zaboravi – bicikl mora da se gura do izlaza iz zone tranzicije i može da se sedne na njega tek nakon maunt linije koja je uvek jasno obeležena.

U vožnju ponovo kreni rezervisano. Prvih par minuta se okrepi vodom ili izotonikom i kada budeš siguran da ti se puls stabilizovao, pojačaj do brzine koju si trenirao. Na triatlonima na kojima je dozvoljena zavetrina (sprint i olimpijska distanca), potrudi se da formiraš grupu sa trkačima slične brzine. To će ti sačuvati prilično snage za trčanje. Ukoliko si osuđen na samostalno pedaliranje cele distance, budi objektivan kada trošiš snagu, jer ti noge to neće zaboraviti na trčanju. Poslednjih par stotina metara pre ulaska u T2, uspori i malo odmori noge.

T2 je jednostavniji od T1. Jedino što ne smeš da zaboraviš je da kacigu smeš da otkopčaš i skineš tek nakon vraćanja bicikla na mesto.

Počni da trčiš kraćim korakom od uobičajenog kako bi se noge privikle na trčanje. Trči na taj način par minuta i polako produžavaj korak dok ne dođeš do željenog ritma. Uvijek se trudi da sačuvaš snagu za poslednju trećinu trkačke distance kada možeš realnije da proceniš koliko još možeš da ubrzaš.

Sačuvaj nešto snage i za veliki osmeh i podignute ruke prilikom prolaska kroz cilj!

Za kraj još par saveta:

  • zagrej se pre trke: lagani džoging za brži rad srca i nakon toga zagrevanje gornjeg dela tela u vodi ili na suvom,
  • izmakni se par metara sa glavne plivačke rute i plivaj paralelno kako bi izbegao slučajne udarce,
  • kupovina triatlon trikoa je odlična investicija, a sve će ti biti jasnije kada se budeš prvi put presvlačio u T1,
  • pre trke namesti brzine na biciklu na srednji (ako imaš 3) ili manji (ako imaš 2) zupčanik naprijed i srednji nazad kako bi krenuo u vožnju sa manjim opterećenjem,
  • ne zaboravi da u toku vožnje bicikla unosiš tečnost – od 750ml do 1l za svaki sat aktivnosti,
  • na trčanju ne obraćaj pažnju na druge učesnike i diktiraj sam sebi brzinu,
  • ne zaboravi da se rashlađuješ i unosiš tečnost – 1l za 1h aktivnosti,
  • nakon finiša, nastavi da hodaš i da se hidriraš (unesi min. 500ml tečnosti),

i presvuci se u suvu, laganu i svetlu garderobu.

December 20, 2020 0 comments
0 FacebookTwitterPinterestEmail
RunningTrail

BRDSKO TRČANJE (TRAIL RUNNING)

by Miloš Đorić December 20, 2020
written by Miloš Đorić

Vaš avanturistički duh vas je doveo na pravo mesto čim ste otvorili ovu stranicu!

Verovatno tražite alternativu urbanoj džungli i asfaltu, gužvama na trotoaru i u saobraćaju. Alternativu dugim, nepreglednim bulevarskim pravcima ili beskonačnom kruženju na atletskoj stazi. Alternativu zagađenom graskom vazduhu. Alternativu buci…

Alternativa postoji – TRAIL.

Trail trčanje je zapravo aktivnost koja kombinuje trčanje i hodanje u prirodi, najčešće na markiranim planinskim stazama i u šumama… Na blažim usponima se trči, na većim uzbrdicama se hoda, bez štapova ili uz njihovu pomoć. Teren za trail mogu biti šumski zemljani ili makadamski putevi, staze, pašnjaci, padine itd.

Za početak, odaberite iskusnije društvo. Oni će za vaše prve korake izabrati prohodne i utabane staze, dok ne steknete dovoljno kondicije i samopouzdanja da se oprobate i na zahtevnijim terenima.

Sa svojim trail iskustvom bliže će vas upoznati Irena Pavlović, dugogodišnja učesnica trail trka. Ona će vam predočiti bitne stvari vezane za brdsko trčanje.

Planinsko  trčanje je sve popularnije, pa tako trke u prirodi imaju iz godine u godinu sve više učesnika. Kao i kod gradskih polumaratona i maratona, planinske trke su svojevrsni izazov za trkača rekreativca i često iskorak napred nakon savladanih i utvrđenih gradskih dužina. Pri tome, osećaj slobode je zajednički imenitelj za većinu trkača koje sam pitala da opišu brdsko trčanje. Isto potvrđujem i sama. Međutim, pored osećaja slobode koji pruža, ova vrsta trke zahteva od trkača  određeni vid konstantne svesnosti, budnosti i prisutnosti u svakom trenutku. 

Neke od specifičnosti planinskog trčanja su:  

  • stalna budnost na stazi i praćenje markacija;
  • izazovni vremenski uslovi (magla, vetar, kiša, blato, sneg i, u letnjim mesecima, velika vrućina);
  • jaki usponi i spustovi, prepreke na stazi, stene i grebeni.

Na vremenske prilike u planini ne možemo da utičemo, ali za uspone i spustove valja se  adekvatno pripremiti.

PRIPREMA TRKAČA ZA USPON KA NEBU

Ako govorimo o pripremi trkača za trke u planini, trening bi trebalo da obuhvati, između ostalog, kombinovanu tehniku uzbro-nizbrdo, a svaka tehnika, pa i ova, ima svoje zakonitosti.

Kada trčimo uzbrdo utičemo na:

  • poboljšanje trkačke forme;
  • povećanje frekvencije koraka;
  • aktiviranje grupa mišića koje nisu toliko aktivne dok trčite po ravnom;
  • značajnije aktiviranje gluteusa (mišića zadnjice);
  • povećanje izdržljivosti.

U toku trčanje uzbrdo, vaše srce ima brži ritam,  povećavate aerobnu izdržljivost, ali i anaerobni kapacitet. Vaši mišići rade više kako bi vas gurali napred, pa su više pogođeni nego pri trčanju po ravnom. Takvi treninzi vas jačaju.

Zakonitosti tehnike uzbrdo: 

  • ne saginjite se napred, ali i ne savijajte kičmu,
  • prilikom trčanja, ne gledajte direktno ispred sebe, već ka horizontu, to će postaviti telo u pravilan položaj u odnosu na nagib;
  • koraci treba da budu sitniji, sa povećanom frekvencijom;
  • rad rukama treba da bude jači za bolju ravnotežu. 

NAKON USPONA, MOĆNI SPUSTOVI

Nizbrdice nam se mogu činiti laganim i da se nećemo umoriti na njima. Međutim, svakim korakom aktivira se ekscentrična kontrakcija kvadricepsa i donjeg dela nogu, što može biti bolno.

Dok trčimo na ravnom terenu, mišići deluju tako da se skrate prilikom koračanja, a kod trčanja nizbrdo oni se moraju izdužiti, što rezultira mnogobrojnim mikrooštećenjima mišićnih vlakana, koja pospešuju rast mišića, ali nas i čine umornim i iscrpljenim. Kod trčanja nizbrdo bilo bi dobro da se opustite, radite rukama i pustite korak, ali vodite računa o tome da vaše stopalo ne ide mnogo ispred karlice.

Zakonitosti tehnike nizbrdo: 

  • potrebno je nagnuti se napred iz kukova, ne iz ramena;
  • gledati ispred sebe, ne u noge;
  • ne gaziti petom, već prednjim delom stopala;
  • ruke tj. rad ruku koristiti za ravnotežu;
  • minimalizovati vreme kontakta stopala sa podlogom. 

Tehnika trčanja nizbrdo najbolje se vežba simulacijom na treninzima. To je jedini način da je savladamo i moćni spust učinimo bezbednim. 

Oprema za trail

Oprema je pojednako važna kao i fizička priprema. Sva obavezna oprema retko kad ustreba, ali kad dođe do toga da je morate upotrebiti, može vam spasiti život. Ne bi tek tako većina trka imala ozbiljnu listu obavezne opremu i tu nema rasprave.

Voda. Iskustvo je pokazalo da npr. soft flask i ostale “tube” za vodu lako puknu u toku trke. Dobro je imati sa sobom sklopivu čašu. Na trkama je ona obavezni deo opreme.

Astro folija. Koristi se tako da okrenete srebrnu stranu ka sebi kada želite da vam bude toplije. Ukoliko okrenete zlatnu, folija će vas štititi od sunca i toplote. Dakle, srebrna strana uz telo ukoliko vam je hladno!

Patike za planinsko trčanje imaju đon koji je prilagođen za trčanje po neuređenim, tehničkim terenima (zemlja, blato, kamenje, stene…). Ne zaboravite da vas na trci čekaju različiti uslovi i da patika prevashodno treba da vam pruži bezbednost prilikom kretanja po neuređenim, planinskim stazama.

Čarape treba dobro da vam stegnu stopalo. Kompresija pomaže u toku višesatnih napora, smanjuje umor i povećava performanse. Nakon trke, kompresija pomaže brži oporavak i obnavljanje mišića. Ona omogućava eliminisanje toksina i bolji protok kiseonika do mišića.

Odeća. Ne koristite pamuk, nikad se neće osušiti na vama, postaje težak i svakako da nastaje pothlađivanje. Sintetika (polipropilen, elastin), merino vuna, sve što brzo izbacuje znoj i vlagu, pun je pogodak. Nije dovoljno samo da jakna bude otporna na vodu i vetar. Jako je bitno da je lagana ali i dobro „diše” i izbacuje vlagu koju telo generiše. Kačket ili baf marama, kao i naočare za sunce, uvek dobrodođu.

Ranac za trčanje treba da bude manjeg gabarita. Opremite se rancem za trčanje jer običan ranac nema ni polovinu funkcija. Lagani su i podsećaju na prsluk, anatomski su dobro oblikovani. Specijalno su dizajnirani tako da su vam najpotrebnije stvari uvek nadohvat ruke. 

Štapovi za treking  značajna su pomoć na stazi. Korišćenjem laganih i stabilnih štapova, rasterećujemo aktivni deo tela za kretanje za oko 30%. To se najviše primećuje na uzbrdicama. Tehnika korišćenja kako na uzbrdicama tako i na nizbrdicama je ključna i prvo ih isprobajte na treningu. Kada ste na ravnom i ne koristite ih, možete ih sklopiti. Vodite računa o trkačima iza vas da ih ne biste povredili.

Elektronski uređaji (mobilni telefon, sat, GPS uređaj) služe za praćenje treka (mapa staze), navigaciju, orijentaciju, ostvarivanje kontakta u slučaju vanredne situacije, praćenje distance, nagiba,  vremena, pejsa, pulsa i dr. Uz njih, na dužim trkama neophodan je i eksterni punjač.

Čeona lampa za duže i noćne trke sa rezervnim baterijama ili eksternim punjačem. Prilikom kupovine, obratiti pažnju na otpornost na vlagu, kao i na dužinu trajanja baterije u različitim režimima rada.

Pištaljka. Ukoliko se neko izgubi, veća je šansa da ga nadju ako ima pištaljku.

Prva pomoć podrazumeva zavoj, hanzaplast, zaštitnu kremu za sunčanje, tablete protiv bolova, masti protiv ojeda.

Koliko je važno nabaviti pravi tip opreme?

Vrlo važno!

Trkači u planini moraju biti svesni da jedino planina postavlja pravila i da može praviti nagle promene, da im zato treba specifična oprema i da moraju slušati instrukcije organizatora trka i savete iskusnih kolega.

Kao što vidite, dobra i kvalitetna oprema u slučaju planinskog trčanja nije luksuz već nešto za šta bi trebalo izdvojiti novac. Najvažnije je da trčimo bezbedno i čuvamo telo koliko god je u našoj moći.

Sve ostale okolnosti prepuštamo prirodi, koja nam uvek priredi neko iznenađenje i mogućnost da savladavanjem izazova prevaziđemo sebe. A čini mi se da je to smisao našeg bavljenja ovim sportom. 

Uživajte u treninzima!

December 20, 2020 0 comments
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Running

MARATON AVANTURA

by Miloš Đorić December 20, 2020
written by Miloš Đorić

Maraton – mnogo više od običnog trčanja!

Kažu da čovek koji istrči maraton može da postigne šta god zaželi u životu . 

Šta ovo zapravo znači i da li je uopšte merljivo uobičajenim društvenim standardima nije potvrdjeno, ali je sigurno to da oni koji se odluče da krenu ovim putem i dostignu cilj definisan kroz istrčanu stazu dužine 42 kilometra postaju trajno drugačije ličnosti, privilegovane da posmatraju životne okolnosti iz potpuno nove perspektive.

Sigurno ste mnogo puta čuli izreke poput ovih: život je trka na duge staze, karijera ili poslovni uspeh je maraton koji podrazumeva dobru strategiju, mnogo posvećenosti, požrtvovanja, istrajnosti i odricanja. 

Mnoge druge okolnosti koje nas prate kroz živort znaju da budu simbolično predstavljene kao put koji treba nekako preći da bi na kraju došlo to neko zadovoljstvo, samopoštovanje, priznanje ili sreća.  Upravo zbog toga, maraton predstavlja fenomen koji naizgled jednostavnu fizičku radnju, beskonačno mnogo puta ponovljenu, pretvara u nešto mnogo više od pukog trčanja i donosi je kao samospoznaju sopstvenih potencijala, teško vidljivih u običnoj svakodnevnici. 

Dakle, stvar je prilično definisana i njome se ljudi danas bave kroz mnogo tehničkih aspekata: detaljnim programima priprema, kombinacijama  vežbi , planovima ishrane I brojnim savetima kako da postignete najbolje moguće stanje svog organizma za jedno ekstremno fizičko opterećenje.

Ono što je mnogo više od puke tehnike, a što je važan preduslov na tom putu priprema, svakako je vaša odlučnost i volja da ovakav cilj i ostvarite. I, da se ne lažemo! To je još uvek velikoj većini ljudi potpuno nerazumljivo.  Maraton je kao vrh prelepe planine sa kog se pruža jedinstven pogled, ipak rezervisan samo za one dovoljno dalekovide I sposobne da zamisle zadovoljstvo koje taj pogled donosi.

Da se razumemo, maratonac ne postajete na nekoj zvaničnoj gradskoj trci prateći svaki pretrčani kilometer, strepeći da li će vas noge odvesti do ciljne linije, niti onog trenutka kada vam okače medalju, već mnogo pre toga i to onda kad krenete da razmišljate o tom cilju i počnete da uživate u samom procesu koji vas ka njemu vodi.

Zato, ukoliko želite da stvorite bolju verziju sebe, trajno se obezbedite neiscrpnim zalihama  pozitivne energije i otkrijete stvari o sebi koje niste mogli ni da pretpostavite, usudite se da razmišljate o maratonu kao životnom cilju vrednom pokušaja. 

Trkački pokret je u porastu, u svetu mnogo više nego kod nas, ali ćete ipak i kod nas, u našem gradu naći istomišljenike i one koji vam mogu još mnoga toga dodati na gore izrečeno.

Čim ste već na ovoj stranici, znači da ste prvi i možda najvažniji korak već napravili, a sve ostalo će doći kad treba.

Vidimo se na stazi!

Predrag Ivić

December 20, 2020 0 comments
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Running

NAPREDNO TRČANJE

by Miloš Đorić December 20, 2020
written by Miloš Đorić

POLUMARATON

PRAVA PROVERA I IZAZOV

Pošto desetke već imate u nogama, sledeći izazov je polumaraton. Danas je to trkačka disciplina sa najvećim rastom broja učesnika. 

Odluku ste doneli, ali dođu pitanja kada i kako da krenete, kako da tempirate vreme da biste bili spremni za trku, koji bi period godine bio najidealniji za početak.

Važno je imati jasan cilj i dobar plan. Mnogi planovi treninga na koje ćete naići prelistavajući stranice interneta, jesu četvoromesečni planovi. Postoje planovi za početnike, ali i za napredne trkače koji žele dobiti na snazi, brzini, a time i na boljem vremenu. Ne možemo reći da su idealni, jer se mi kao indivude razlikujemo prema polu, uzrastu, godištu, težini, fizičkoj pripremljenost i drugom. Ono što je dobro u tim planovima jeste da su pravljeni na velikom broju trkača i da korišćenjem nekog od njih možete doći do željenog cilja – svog prvog polumaratona!

Racionalnija stvar je rad sa trenerom. Ukoliko imate mogućnosti da finansijski priuštite ličnog trenera, učinite to. Njegov posao je da vas najpravilnije i najadekvatnije pripremi za trku – od inicijalnog testa, preko upućivanja na lekarski pregled i testa opterećenja, do izrade vašeg ličnog plana treninga uz konstantnu kontrolu i praćenje.  Pomoći će vam u svim bitnim detaljima oko treniga, ishrane, odmora, vežbi snage, zagrevanja, istezanja, hidratacije i ostalog. 

Spreman si za tu ludu avanturu? PRIJAVI se onda! Samo znaj, jednom inficiran trkama, zauvek zaražen! Ko se upusti u tu igru, teško će se iz nje iskobeljati. 

Na našem sajtu, u glavnom meniju, nalazi se KALENDAR TRKA. Tu možeš videti datume i mesta održavanja. Ulaskom na registracionu stranicu, dobićeš više detalja o izabranoj trci: o ceni startnog paketa (vodite računa, što se ranije prijavite i platite, kotizacija je jeftinija; što uplatu budete više odlagali i približavali se danu trke, ona poskupljuje), trasi na kojoj će se odžati trka, mestu starta i mestu podizanja startnih paketa, sadržini starnog paketa, nagradi i ostalom bitnom za taj događaj. Popunjavam prijave, dobićete podatke za uplatu i vaš startni broj.

Da, upravo ste ušli u začaran krug. Nema više nazad. Sada vam preostaje jaka vera u sebe. Samo hrabro, pametno i uporno!

Verovatno ste čuli da se veći deo trke trči glavom, a manji, onaj poslednji, srcem, te je veoma važno da pored fizičke pripreme obratimo pažnju i na mentalnu. To bi značilo, biti dobro obavešten i spreman za teške trenutke na stazi.

Polumaraton je polovina maratona. Maratona! Kako jaka, fascinantna reč, nekako uvek vezana za nešto nemoguće i nadljudsko, a vi se želite oprobati na polovini te distance. Da li je to malo? Nikako! Imate doživotno pravo da se svuda i na svakom mestu hvalite time do mile volje. Dobrodošli u elitni klub polumaratonaca! 

Ono što će zasigurno da vas kupi jeste vreme pred sam početak trke. Mnogo veselih, nasmejanih, razdraganih ljudi, atmosfera uzavrela, srce hoće da iskoči iz tela, adrenalin pumpa, pumpa, trema je neizostavna, stotinu pitanja u vezi sa trkom… sve to će vam doveka ostati urezano kao nešto nesvakidašnje, a vi ste imali čast da budete deo tog događaja. Nije daleko od istine da prva ljubav zaborava nema. Minuti i sekunde do signala za start nikako da prođu. Drhtite, cupkate, poskakujete, istežete se, radite sve samo da odagnate misli.

Signal za start i… idemo! Uf kako je sada lakše! Euforija vas nosi, trčanje nikad lakše, skoro pa letite, prvih pet kilometara prolazi sa lakoćom, ne verujete da ste se tako dobro pripremili! Tempo vam je brži, kao i pejs, prolazno vreme po kilometru. Prestižu vas drugi trkači, ali i vi prestižete druge. Prolazite i desetku, malo ste se umorili ali ok, ide to, na polovini ste, ostaje da se prođe još toliko. Četrnaesti, petnaesti kilometar, noge postaju teške, zadisali ste se, žedni ste. Sedamnaesti kilometar, umor vas ubija načisto, verovatno po koji žulj ili grč, lomite se. Došli ste do tačke gde se plaća danak neiskustvu. Još svega par kilometara – do tada ste trčali glavom, a od tada se trči srcem. Telo vam konstatno  šalje signale da ne može dalje, da je to to i da treba stati. Ulazite u fajt tela i psihe. Znajte i budite sigurni da telo ima još zaliha i da ga treba prevariti, skrenuti misli i setiti se svake kapi znoja  na treninzima, setiti se koliko ste uložili u sebe, koliko ste vremena bili odvojeni od najbližih… Koliko iskreno želite preći liniju cilja, da li ste dovoljno jaki?  Obratite pažnju na druge trkače i videćete da svi biju iste bitke i da je to normalna stvar. Ovo je vaš dan, ovo je ono za šta ste se marljivo pripremali i radili. Ne dozvolite da vas slome poslednji kilometri.

Prolaskom kroz cilj, sve se ovo zaboravlja. Taj osećaj je neponovljiv. Sreća, ispunjenost, zadovoljstvo…

Đorđe Anđelković

December 20, 2020 0 comments
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Running

POČETNIK U TRČANJU

by Miloš Đorić December 19, 2020
written by Miloš Đorić

Predodređeni za trčanje? 

Ljudsko telo nije dizajnirano za plivanje. Iako je plivanje odlična fizička aktivnost, mi nemamo ni škrge, ni peraja, niti je voda naša prirodna sredina. Ali! Zato je vaše telo savršeno dizajnirano upravo za trčanje.

Evolucija je ljude dovela do tačke da je svako od nas rođeni trkač. Praktično, i vi ste trkač, samo još uvek toga niste svesni.

Trčanje bi trebalo da bude nešto sasvim prirodno za vas  i nešto što može da se sa lakoćom upražnjava kad se poželi. Ako se to ne dešava, verovatno postoji problem sa motivacijom, pogrešnim ubeđenjima i uverenjima o trčanju ili je u pitanju neznanje kako se trči. Ili čista lenjost i želja da se uživa u modernim aktivnostima/zabavama koje mnogo veću prednost daju sedenju ili ležanju.

Da, tačno je. Čućete mnogo puta “najteže je početi“. No, da li je to uvek tako? 

Ukoliko planirate da počnete da trčite, javiće vam se mnoga pitanja… kada je najbolje vreme da krenem sa trčanjem, odmah danas, možda sutra ili za mesec dana, ili kad dođe proleće ili leto, a opet da li ujutru, popodne ili preveče, kako da se obučem, u kojim patikama da trčim, koliko puta nedeljno da idem na trčanje, da li da krenem sam, u društvu ili da angažujem trenera…

Jasan CILJ, prvi je korak i najvažniji. Odluka mora biti oštra i brza! Želim da smršam, da ostanem fit, da se oprobam u nekim trkama; želim da upoznam svoje telo i vidim njegove granice; želim da budem u zdravom društvu, da se oslobodim stresa; radiću to da bih predupredio i sveo na najmanji mogući rizik neke od zdravstvenih problema; želim da popravim raspoloženje i vratim osmeh na lice…

Dobro INFORMISANJE. Odvojite vreme da se informišete o onome što vas čeka. Provedite neko vreme uz druge trkače i pitajte ih sve što vas zanima. Prelistajte elektronske i štampane članke, tekstove, rubrike, knjige… Odgledajte i snimke, filmove koji se bave trčanjem.

Hoćemo li da krenemo?

Prvi korak jeste da proverimo šta imamo od opreme i odeće. Na sreću, trčanje je fizička aktivnost koja ne zahteva posebnu i skupocenu opremu. Najvažniji deo opreme jesu patike i ako u nešto treba uložiti novac, uložite u njih. Sigurno će vam to biti najbolja investicija. Obratite pažnju da postoje različiti tipovi patika: za trčanje po tvrdom i ravnom, za trčanje po brdima, na atletskoj podlozi, zemljanim stazama, zahtevnim, kamenitim terenima, po blatnjavom terenu, za trčanje po toplom ili hladnom, lepom ili kišovitom vremenu.  

NOVE PATIKE? Naravno, biće vam sigurno dobra motivacija da novu avanturu počnete u novoj i udobnoj obući. Da li krenuti sa starom obućom? I da i ne, podeljeno je. Izdvojili bismo vezano za NE. Svake patike imaju svoj radni vek, kilometražu koju propisuju proizvođači patika i ona može varirati od par stotina kilometara do više stotina kilometara. Posle određenog broja kilometara, ona gubi na svojim karakteristikama: udobnost, fleksibilnost, amortizacija, zaštita i dr. Samim tim možete proizvesti kontraefekat, umesto da uživate u svakom sledećem koraku, možete vam se desiti da se borite sa problemima i povredama, žuljevima, uganućima i sl.

Odeća za trkače je danas dostupna na svakom koraku. Najlakši način je da se obratite prodavcu i pitate ga za savet oko odeće za trčanje. 

GEDŽETI? Veliko DA. Sat, telefon, slusalice za muziku, pulsmetar… Merenje vremena ili distance pomaže vam u potpunoj kontroli vaših planiranih fizičkih aktivnosti – kada ste počeli i kada završili ili kada želite da završite vašu aktivnost. Uz njihovo korišćenje možete konstatno pratiti vaš puls i time izbeči ulazak u zonu preopterećenja vašeg srca i organizma. Sat je dobar jer je značajno manjih gabarita i težine. Uz korišćenje pametnog sata (smart watch) možete se služiti aplikacijama kao i na vašem telefonu ili, s druge strane, upravljati telefonom (pozivi, poruke, aplikacije, muzika), pod uslovom da ste poneli telefon u džepu, prsluku, torbici za trčanje. Opet, za početak i telefon će biti dovoljan. Doboro se nađe i za urgentne pozive u slučaju da zatreba. Muzika… opušta i čini trčanje prijatnijim… Nisu gedžeti neophodni, ali nam olakšavaju i pomažu.

OBRATITE PAŽNJU da ne postavite previsoke ciljeve i da se usled toga ne preforsirate, dovedete telo u stanje iscrpljenosti, bola, grčeva i dr. Budite svesni svojih mogućnosti, osluškujte svoje telo i sarađujte sa njim. Samo tako ćete se spasiti tegoba, bolova i dugih oporavaka.

PRODUKTIVNA METODA koja daje najbolje rezultate kod početnika u trčanju, kombinacija koja uvek dobija jeste hodanje – trčanje. Krenite sa ponavljanjima da za isti vremenski interval uradite deo sa hodanjem i zatim pređete u trk. Primer 5x (2 minuta hodanje + 2 minuta trčanje). Sledeći korak je da postepeno povećavate vremski interval trčanja, a smanjujete interval hodanja. Primer 5x (1 minut hodanje + 3 minuta trčanje). I tako korak po korak dok ne pređete u konstatno trčanje. Glavno kod ove metode jeste postepeno povećavanje fizičke pripremljenosti tela za veća opterećenja.

Kako da budete sigurni da imate dobar tempo prilikom trčanja? Ukoliko možete da pričate, rečenice izgovarate bez prekida i pri tome ne ostanete bez vazduha na dobrom ste putu.

Svaki trening, trk, treba da vam se sastoji iz tri uzajamno povezana dela: zagrevanje, trčanje, istezanje.

PRIMER

  • Uvodni deo – ZAGREVANJE 5-10min. Aktivacija svih grupa mišića
  • Glavni deo – TRCANJE 30-40min. Tempo uvek da ide iz sporijeg ka bržem, od početka do kraja
  • Završni deo – ISTEZANJE 10-15 min. Veoma bitan deo treniga u kom pomažete mišićima da se brže oprave, doprinosite njihovoj fleksibilnosti, sprečavate upale i grčeve.

Iako piše iznad GLAVNI DEO treniga… Kog god iskusnog trkača, trenera, takmičara pitali koji je najvažniji deo treninga, od svih ćete čuti jedno isto – ODMOR. Da, upravo tako, odmor je najvažniji i neizostavni deo treninga. Trening se ne završava dolaskom kući i tuširanjem. Svakom telu je potrebno određeno vreme za oporavak, u zavisnosti od tipa treniga ili trke. Nekada samo nekoliko sati, nekada dan, dva ili više, dok kod najzahtevnijih sportskih disciplina mesec, dva pa i više meseci odmora. 

KOLIKO PUTA U NEDELJI? Tri puta, a ako vam vreme i obaveze omogućavaju i četiri puta. Produktivnije je istrčati 20 km u 4 treniga (po 5 km svaki) nego 20 km smestiti u dva treninga (po 10 km svaki).

DNEVNIK TRČANJA možete voditi u beležnici, ali i pomoću aplikacija na vašem satu ili telefonu. Svoj ali i tuđi napredak možete lako pratiti uz pomoć moderne tehnologije. Te zabeleške su od pomoći i vašem treneru da ima uvid u treninge. Publikovanjem svojih treninga na specijalizovanim sportskim platformama omogućavate drugim trkačima da pogledaju model vašeg treninga i iskoriste ga. Dobra je stvar da možete pratiti svoj napredak u brzini, kilometraži i dodatno se motivisati za više ciljeve.

PRIRODA ILI TRAKA. Priroda je nezamenljiva – pogled, vazduh, boje, prostranstvo, sloboda, društvo… U slučajevima loših vremenskih uslova ili nedovoljno slobodnog vremena da se izađe, i traka dobro dođe.

ISHRANA je deo kome treba pravilno prići. HIDRATACIJA na prvom mestu. U odnosu na vašu težinu, visinu, godine, pol, možete uz pomoć mnogih tablica pronaći potreban iznos vode koju trebate uneti u toku dana. Da napomenem VODE. Barem sat vremena pred trening ne konzumirati vodu. Za vreme dužih trčanja ili na velikim vrućinama poneti vodu i hidrirati se u kontinuitetu više puta, ali u manjim količinama, gutalj, dva. Po završetku trčanja, treninga, uneti puno tečnosti. Pre treninga, obrok treba da bude lagan i lako varljiv. Završiti jelo barem dva sata pre treninga. 

Obucite sportsku opremu, obujte patike, zavežite pertle, pravac ogledalo, veliki osmeh, duboki udah i spremni ste za novi stil života. Otkrićete novu ljubav, ljubav koja traje, kojom doprinosite boljoj formi, fizičkom izgledu i, najvažnije, zdravlju.

Lake noge i srećni vam kilometri! 

Đorđe Anđelković

December 19, 2020 0 comments
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Trail

SNEŽANA ĐURIĆ

by Miloš Đorić December 11, 2020
written by Miloš Đorić

,,Sve je moguće. Za nemoguće je samo potrebno malo više vremena.”

Iskreno, od malih nogu moja velika ljubav je folklor. Počela sam sa sedam godina i moj staž traje do danas. Pored fizičke aktivnosti, čuvanja tradicije, ljubavi prema muzici, putovanja, folklor je jedna velika porodica i tu su prijateljstva za ceo život. Često volim da kažem da sam i dalje najsrećnija kada obujem opanke i izadjem na scenu. Ipak, ovde ćemo malo više pričati o trčanju. Tačnije, o planinskom trčanju.

Dakle, umesto opanaka – patike.

Planine volim oduvek. Majka mi je sa planine, tamo je odrasla, a kada je mene rodila, vodila me je i pre nego što sam prohodala! Kasnije sam leta provodila kod babe i sa njom prelazila prve kilometre pešice. Planinsko trčanje je mlad sport u Srbiji. Ja sam u njemu otprilike četiri godine. Prvo sam počela da planinarim sa PEK Gorom iz Kragujevca, pa sam zatim od drugara iz kluba saznala za Treking ligu Srbije. Na njihov nagovor sam se i prijavila za prvo kolo. Naravno, bilo je teško i zanimljivo. Mnogo novih ljudi, raspoloženih, pozitivnih, i to sve na planini. Šta ćeš lepše?! I tako je krenulo, jedna po jedna trka…

Ubrzo posle toga, pridružila sam se ekipi iz Kluba ekstremnih sportova Kragujevac, čiji je osnivač i trener Marko Pavlović, takodje član PEK Gora.

E, on mi je presudio! Ahahahahaha, šalim se. Šefe – aj lav ju :)!

Šalu na stranu, on me je uzeo pod svoje i počela sam ozbiljnije da treniram. Trebalo je raditi na mnogo čemu jer ja nikada nisam trenirala atletiku, nemam bazu koju imaju oni koji su godine proveli na atletskim stazama i drumovima. I tehnika, i kilometri, i treninzi snage, i brda, i… sve! Tako sam se i prijavljivala za trke. Prvo kraće distance, pa sve duže. Tada sam već počela da idem na još neke trke, ali Treking liga Srbije i dalje je bila aktuelna. Pre dve godine, tačnije 2018, ja sam je i osvojila. Prva u generalnom plasmanu! Išli smo i na jednu vrlo zanimljivu trku u Sloveniju, na Planicu. Najtežih 400 metara! Bilo je mnogo učesnika iz cele Evrope. Uspela sam da se kvalifikujem za finale i u finalu, medju 30 učesnica, bila sam deveta. Mogu reći da je to jedan od mojih omiljenih uspeha. Što se Skyrunninga tiče, prva trka za koju sam se prijavila bila je na Staroj planini, gde sam pobedila , nakon čega su ljudi počeli da se pitaju ko je ta devojka i otkuda se pojavila. Čak su me i pitali šta koristim. Odgovor je bio – Marka Pavlovića!

Nekako su se dogadjaji odvijali spontano. Mi smo trenirali i radili, napredak se video, naravno, a trke su nailazile same. Mogu reći da je moja zlatna godina 2019. Te godine sam osvojila Planinsko trčanje u organizaciji PSS-a i Skyrunning ligu Srbije. Pored toga, išla sam na trke u Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju, gde sam osvojila prvo mesto. Pored svega toga, prijavila sam se za Skyrunning challenge na evropskom nivou, gde sam proglašena za generalnog pobednika. Dobila sam ponudu, tačnije profesionalni ugovor od švedskog Arduua Skyrunning tima da radim sa njima. To je bila kruna 2019. Onda je krenulo još ozbiljnije treniranje. Još rada, a biće ga još i još… Uvek može i mora da se napreduje. Tek smo počeli. Što se tiče 2020, svi znamo kakva je. Bilo je nekoliko trka, za mene odličnih – šest domaćih i dve u Bosni i Hercegovini. Jedna od trka je bila vertikalni kilometar na Suvoj planini u organizaciji PSS-a i bilo je odlično. Nažalost, većina trka u inostranstvu je otkazana, tako da nisam imala mogućnost da se oprobam na svetskim trkama. Zato se pripremamo dalje, biće ih valjda naredne godine. U planu su kampovi u Španiji i kod nas na Staroj planini, kao i trke u Španiji, Švedskoj, Italiji, Škotskoj i Srbiji. Samo da smo zdravo i biće svega!

Nadam se da će se ovaj sport dalje razvijati u Srbiji, a po svemu sudeći, biće tako. Sve više ljudi učestvuje, što je sjajno, a organizatori trka se više angažuju, tako da broj trka raste.

December 11, 2020 0 comments
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Running

VLADIMIR SAVIĆ

by Miloš Đorić December 11, 2020
written by Miloš Đorić

KAKO SE KALIO ČELIČNI ČOVEK

Kada sam se kao 17-godišnji klinac dokopao VHS kaseta sa snimcima Ironman trka, bio sam impresioniran. Uz Ironman sam upoznao triatlon i “inficirao se”. Pomislio sam da je ovu sportsku disciplinu neko kao ja mene smislio. Do tada sam se od 7. godine bavio plivanjem i postizao zapažene rezultate na svim nivoima, ali ono kao da više nije bilo dovoljno da zadovolji moju potrebu za izazovima. Tako sam te 1993. godine učestvovao na svom prvom triatlonu. Od tada do danas takmičio sam se na više od 200 trka u sprint i olimpijskom triatlonu. U Srbiji sam osvojio sve što se u ovim disciplinama moglo, a kao član nacionalne selekcije, sjajne rezultate ostvarivao sam i na uglednim i značajnim prvenstvima Balkana, Evrope i sveta.

Nakon decenije i po bavljenja ovim disciplinama, kada sam sportski sazreo, počeo sam da razmišljam o Ironmanu. Ova izuzetno teška disciplina je vrhunac i želja svakog triatlonca, a svakako je bila i moj san. To je najteža jednodnevna sportska disciplina, drugačija od svega. Ona je u isto vreme i zastrašujuća i privlačna. Ko se odluči da se oproba u Ironmanu, upušta se u neizvesnu avanturu, jer distancu nikada ne probaš u celosti dok ne dođe sama trka. Svaka nova trka je posebna priča i korak u nepoznato, što je još jedna osobenost i lepota ove discipline. Kad dođe trka, tokom tog dugog dana, potrebno je da rasporediš svoje resurse, i to racionalno, jer je to i životno važna lekcija. Izuzetno je bitno da ne budeš umoran pre vremena. To je umor koji je teško opisati nekom ko se nikada nije oprobao u sličnom sportu. Ako prerano počneš da se mučiš, biće to srova lekcija o skromnosti koju su mnogi naučili na Ironmanu. Telo te više ne sluša, ma koliko ti to želeo, sledi hodanje, a neretko i odustajanje. Mnogo mi se dopada jedna španska misao, savet za triatlonce, koju ću morati malo da parafraziram: “Plivaj mirno, vozi s razumom, a trči srcem.” Zaista, snagu treba čuvati za kraj! Trčanje je najteži deo trke.   Najveći broj takmičara odustane tokom ovog dela Ironmana. Organizam je već umoran nakon 5-6 sati intenzivne fizičke aktivnosti. Posebno je izazovno trčati poslednjih 10-15 kilometara jer se tada koriste poslednji atomi snage. U tim poslednjim kilometrima, svaki sportista  se suočava sa krizama, sa glasom unutar sebe, koji postavlja pitanja i traži izgovore. Zbog takvih trenutaka čovek mora da ima sve odgovore unapred pripremljene – da zna zašto je tu, zašto sve to radi. E, za to su važne pripreme!

Pripreme nisu samo fizičke, već i mentalne. Ove druge su posebno važne za te ogromne napore, naročito u poslednjem delu kada svi posustaju. Odlučnost da sate i sate provodite na treninzima i spremnost da ustajete pre svitanja i završavate trening dok drugi još spavaju, povećavaju vašu mentalnu snagu. Ona vam je neophodna jer je Ironman pre svega borba sa samim sobom. Što se tiče fizičkih priprema, tu treba biti mudar. Trenirati jako i mnogo ne znači trenirati dobro. Tvrdim da su kvalitet i kontinuitet treninga ključ za uspeh. Telo ima limit, a volja ne. Sportska zrelost se ogleda u tome da znate gde su vam fizičke granice i da ne dozvolite volji da gura preko njih, jer je to kontraproduktivno. Morate biti realni u svojim ciljevima! U suprotnom, može doći do pretreniranosti, gubitka volje i pitanja šta će mi sve ovo.

Pripreme za ova naporna takmičenja moraju biti raznovrsne. Radnim danima imam jedan do dva treninga koji obično traju 60 minuta. Specifični trening odradim vikendom i on zna da traje šest, sedam, pa čak i osam, devet sati. Tokom tih treninga, bitno je naučiti telo da apsorbuje tečnosti, elektrolite, energiju da bi se pripremilo za izazove. Takođe, potrebno je naučiti kako racionalno raspodeliti snagu, kako se hidrirati, hraniti tokom trke. Jedan dan u nedelji pravim pauzu od treninga. Kada vide koliko vremena provodim na treninzima, čitaoci mogu pomisliti da se zbog Ironmana odričem mnogih drugih stvari. Moja filozofija bavljenja sportom uopšte jeste da bion trebalo da doprinese poboljšanju kvaliteta života. Ne bi trebalo da oduzme. Zato ja ne smatram da se ičega odričem, već da sam potpuno angažovan i posvećen.

Što se tiče pitanja koji je od ova tri sporta najteži, većina bi rekla, a i ja ću se složiti sa njima, da je to trčanje iz već navedenih razloga. Plivanje je tehnički najzahtevnije, ali ja sam to, srećom, savladao još u detinjstvu. Inače, najveći broj triatlonaca dolazi iz redova plivača, što vam takođe nešto govori. Vožnja bicikla je najopasnija zbog padova. Zbog sopstvene ili tuđe greške može doći do ozbiljnih povreda.

Za život Ironmen takmičara potrebno je da imaš razumevanje i podrškku porodice. Porodica i prijatelji ti pomažu da sklopiš mozaik i budeš najbolja verzija sebe. Inače, meni je na listi prioriteta porodica na prvom mestu. Jutarnji trening odradim pre zore da bih se, kad se oni probude, vratio i da bismo se zajedno spremali za novi dan. Ti trenuci su mi dragoceni. Na drugom mestu mi je posao, a tek na trećem Ironman.

Prva Ironman trka na kojoj sam učestvovao bila je ona 2011. godine u Barseloni. Iako sam imao dosta znanja o ovoj disciplini, nisam imao iskustva. S druge strane, imao sam samopouzdanja i više nego što je trebalo. Precenio sam svoje mogućnosti i podcenio trku. Sve sam to platio tako što sam teško stigao do cilja. Ali, uspeo sam! To iskustvo mi je pomoglo da mnogo lakše avgusta 2013. završim trku u Kopenhagenu. Ona je bila kvalifikaciona za Svetsko prvenstvo na Havajima. U Kopenhagenu sam ostvario lični rekord i rekord Srbije završivši trku za 8 sati i 57 minuta. Ujedno sam se kvalifikovao za prvenstvo koje se održalo nakon samo dva meseca. Koliki je to napor razumećete ako vam kažem da profesionalcu posle jedne ovakve trke treba oko šest meseci da se oporavi, a rekreativcu, što sam ja, i više. Sad vam je sigurno jasno i zašto na ovim trkama nema rivalstva, već sabornosti, solidarnosti. Inače, prvenstvo u Koni na Havajima među 2100 takmičara završio sam na 404. mestu, odnosno na 81. u svojoj starosnoj kategoriji, za 9 sati i 43 minuta. Ukupno sam učestvovao na 12 Ironman trka.

Za mene ova disciplina znači potvrdu čovekove neograničenosti. Moje telo biološki nema mogućnosti da pomera neke granice, ali duh izazova me ne napušta. Svima su nam potrebni izazovi da ne bismo stajali u mestu, da bismo napredovali.

Paralelno sa aktivnim bavljenjem sportom, pre dvadesetak godina počeo sam da se bavim i trenerskim poslom. Kako godine prolaze, sve više sam trener. Ovaj posao je izuzetno odgovoran, jer trener je taj koji treba da kanališe želju sportiste na pravi način. Sportista koji gradi karijeru na principu učenja na sopstvenim greškama ima male šanse da razvije pun kapacitet. Moj cilj je da iskustvo stečeno tokom svih prethodnih godina prenesm na sportiste sa kojima radim kako bi i oni uživali u treningu i ostvarili svoje sportske ciljeve.

Danas ekstremni sportovi doživljavaju sve veću popularnost, jer ljudima je potreban doživljaj da mogu sami sebe da pobede. to im daje snage da se nose i sa drugim izazovima u životu. Neko ko je zdav i ima sportski staž, ko se bavio trčanjem, plivanjem, biciklizmom, ili je ozbiljniji rekreativac, mogao bi da se spremi za Ironman trku za osam do deset meseci uz treniranje 7-10 sati nedeljno. Broj sati raste kako se trka bliži. Ovo govorim za situaciju da takmičar ima cilj da završi trku, a da mu je rezultat u drugom planu. Samo da znate, u ovoj trci oni koji poslednji stignu na cilj često dobijaju veći aplauz od pobednika. Za ovu disciplinu potreban je trening, logistika, izuzetna organizacija. I pored toga, ima ljudi, i to onih koji se sportom ne bave profesionalno, koji su različitih godina, uspešni u poslu, imaju porodice, a koji uspešno učestvuju na takvim trkama.

Zato je moto Ironmena –  sve je moguće ako čvrsto odlučiš.

Triatlon

Sve je počelo 1978. nakon rasprave ko su najizdržljiviji sportisti – biciklisti, plivači ili atletičari. Preduzimljivi Amerikanci osmislili su novu sportsku, bolje reći multisportsku disciplinu koja je objedinjavala tri navedena sporta – plivanje, biciklizam, trčanje..

Triatlonska takmičenja održavaju se na različitim distancama, a najpopularnije su:

– sprint triatlon (750 m plivanja, 20 km vožnje bicikle, 5 km trčanja)

– olimpijska distanca (1500 m plivanja, 40 km vožnje bicikle, 10 km trčanja)

– Ironman (3800 m plivanja, 180 km vožnje bicikle, 42 km trčanja)

Biografija

Rodio sam se 1976. i odrastao u Pančevu. Tu sam napravio prve sportske korake već sa sedam godina. Plivanjem sam se bavio do 17. godine, kada sam zaplovio u nove vode – triatlon. U Pančevu sam završio osnovnu školu i gimnaziju, a Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu. Jedan sam od osnivača TK “Tamiš”, najstarijeg i najtrofejnijeg triatlon kluba u Srbiji. Dugogodišnji sam trener. Hobi mi je stolarija. Oženjen sam i imam dvojicu sinova.

December 11, 2020 0 comments
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Running

VALENTINA NEJKOVIĆ

by Miloš Đorić December 11, 2020
written by Miloš Đorić

Trčanje je moj stil života. Zahvaljujući trčanju, uspevam da odolim svakodnevnim stresnim situacijama i ubrzanom načinu života i da život učinim prijatnijim. Sigurna sam da ne bih uspela da podnesem tolike obaveza da nisam u dobroj formi. Sigurno je da bih bila manje efiksana. Na treninzima se posvećujem i unapređivanju povezanosti sa trenutkom, sobom, emocijama koje nosim i prirodom. Pored toga, unapređujem strpljivost, uzdržanost i požrtvovanost. Život nam nikada neće podariti ono što ne možemo da podnesemo. Kad god mi je teško da istrajem u nečemu, ja se setim toga. Svaki problem i poteškoću bilo kog tipa pretvaram u izazov. Što vise izazova, to je više mogućnosti za lični razvoj. Toliko toga treba još naučiti. Ako odustanemo, odustali smo od sebe i šanse da postanemo bolji.

Mislim da sam trkačku karijeru započela pre nešto više od 30 godina. Ideja i želja za trčanjem se javila poprilično rano u mojoj mladosti, ali svi moji pokušaji bili su neuspešni nakon pretrčanih 50 m. U nadmetanju i školskom krosu sam pokazivala dobre rezultate, ali kada bih se našla sama na stazi, uvek bih stala nakon 50 m, pa sam i odustala od daljih pokušaja. Onda je naišao pubertet, srednja škola, fakultet… period mog života u kome nije bilo sporta.

Nakon završenog fakulteta počela sam sa vežbama u teretani, gde mi se ponovo tokom treninga javila želja za trčanjem. Nakon jednog treninga, izašla sam iz teretane i pretrčala oko 3 km bez stajanja. Napokon se 50 m pretvorilo u 3 km. Nastavila sam zatim još par godina da trčkaram, pridružujem se različitim fitnes grupama i upražnjavam različite vrste treninga.

Došla su deca, život se promenio, a sa njim i moji treninzi. Opremu za trčanje sam držala u kolima, i kada god mi se ukazala prilika, ja bih odlazila da istrčim par kilometara. Nakon prvih 10 istrčanih kilometara, rodila se želja da nekada u životu istrčim polumaraton. U tom periodu mislim da je polumaratonska trka koju sam odabrala bila veliki zalogaj za mene kao početnika. Treninge i pripremu sam veoma ozbiljno doživljavala i ponašala se poprilično profesionalno. Striktno sam se držala pripremljenih programa. Prvi polumaraton se ne zaboravlja, a naročito kad je u rodnom gradu Nišu. Nikada neću da zaboravim scene kada je policija puštala saobraćaj čim prođem. Uspela sam da završim svega pola minuta pre isteka vremenskog limita. Nakon trke ni reč nisam mogla da izustim.

Posle prvog polumaratona, sve je istorija. Treninzi su se ređali bez preskakanja, vreme na trkama rapidno popravljalo, ja bivala snažnija i spremnija za nove izazove. Posle 5-6 polumaratona, odlučila sam da se spremam za maraton. Poklopilo se da mi se želja ostvari na niškom maratonu 2017. Onda ulazim u kolo bez izlaska – trke i putovanja. U razgovoru sa prijateljima, trkačima sa kojima sam putovala na trke, došli smo i do priče o ultramaratonima. Sama pomisao na takvu vrstu trke je zastrašujuća, ali zašto makar ne bih probala. Prijavila sam se za dvanaestočasovni ultramaraton u Temišvaru. Uz nesebičnu pomoć drugara i kolega sa staze i van nje, popela sam se na pobedničko postolje i osvojila drugo mesto. Sa pređenih 109 kilometara bio je to trenutak kada sam se formirala kao ultramaratonka. Sledeće godine u Atini prijavila sam se na 24 sata. Mnogo teži plan priprema, distance, vremena, uslovili su razne upale i otoke na nogama. Mentalno sam bila jaka i dobro motivisana, ali telo je imalo svoje granice. Uspela sam da je završim sa oko 170 pređenih kilometara. Već na sledećoj trci prešla sam 186 km i time ostvarila normu za odlazak na svetsko prvenstvo.

Uz nove programe treninga, oborila sam i državni rekord Srbije na 24 časa sa 197,1 km.

Veoma sam zadovoljna i trčanje me zaista ispunjava. Treniram puno i svakodnevno, što dokazuje kilometraža iz 2019. godine od preko 6000 km. Dešava se da imam i dvanaest treninga nedeljno kada sam u pripremi za takmičenje. Trening posmatram kao sastavni deo dana. Kiša, vetar, sneg, prehlada, loše raspoloženje, umor, povreda, pa i putovanja, nisu razlozi da izostanem sa treninga. U poslednje vreme sam veoma zauzeta, pa ne stižem da krenem na trening pre 22 sata. Kako veoma ozbiljno shvatam svaki trening, najveći problem mi tada predstavlja psihički zamor usled svakodnevnih obaveza, što poslovnih što porodičnih. Ovih dana kasno uveče je prilično hladno, nema ljudi na ulici, nema saobraćaja, nema čak ni vetra. Idealni uslovi za trening, osim možda hladnoće i smoga. Hladno vreme me uvek podseti na moj prvi dužinski trening od 60 km, vejavicu koja je bila tog dana, vetar i minus, mokre čarape i patike, i povredu sa kojom sam se borila. Ti događaji me održavaju i daju mi snagu i želju da odradim svaki trening. Izgovori ne postoje. Volim kada je trening kasno, volim ga i po kiši i po snegu, i po smogu i po minusu, i kada sam premorena, prehlađena, povređena. Volim kretanje! Volim trčanje!

December 11, 2020 0 comments
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Newer Posts
Older Posts

Društvene mreže

Facebook Instagram

Najnovije iz RCN

  • Svi putevi vode u Rim

    January 28, 2026
  • HIGHLANDER Stara planina – avantura života koju svako mora da iskusi

    February 28, 2025
  • Rim grad odjeka, grad iluzije i  grad čeznje

    January 8, 2025
  • JA TO MOGU: Trka koja inspiriše!

    December 24, 2024
  • IRONMAN 70.3 BELGRADE – Sve je moguće

    December 12, 2024
  • Ironman (6)
  • Running (54)
  • Trail (9)
  • Triatlon (14)
  • Facebook
  • Instagram
  • Youtube

@2022 - Sva prava zadržana. Dizajn i izrada diggit - web i eCommerce studio

Running Club Niš
  • Početna
  • O nama
  • All In One 6
  • RCN Winter Challenge
  • Blog
  • Treninzi
    • Kalendar klupskih treninga i trka
  • Članstvo
    • Pristupnica
  • Kontakt